PADAJ SILO - Portal Vizual

“U mnogim hrvatskim gradovima na ulazu ili negdje na važnom gradskom trgu postoje nazivi ili simboli gradova prijatelja. U životu svakog čovjeka je, ne važno, nego neizrecivo bitno imati prijatelje. Imati nekog tko će te savjetovati, pomagati ti, podržavati te, poštovati te, jednom riječju tko ćete voljeti i kome ćeš ti istom mjerom uzvraćati ljubav i poštovanje.

Isto tako je potpuno normalno da šire zajednice tj. gradovi imaju svoje partnere u drugim dijelovima svijeta ili Hrvatske. Prijateljstva između gradova nastaju na vrlo neobične načine. Povijesnom povezanošću ili angažiranošću pojedinaca, grupa iz pojedinih gradova s željom jače i prisnije međugradske suradnje.

Sisak je u svojoj nedalekoj prošlosti imao zavidan niz gradova prijatelja. Spomenut ću najpoznatije od šezdesetih godina pa nabliže: Šenkvice iz Slovačke, Mo i Rana iz Norveške, Požarevac iz Srbije, Bitola iz Makedonije, Celje iz Slovenije, Heidenheim iz Njemačke, Remchingen iz Njemačke, Gabrovo iz Bugarske, Jihlava iz Češke, St. Pölten iz Austrije, Buzet iz Hrvatske pa i Szombathely iz Mađarske. Posebno mi je žao zbog nesuradnje s Szombathelyem jer ta veza preko zajedničkog sveca i zaštitnika svetoga Kvirina traje skoro dvije tisuće godina.

Mnoga su prijateljstva razvrgnuta tijekom ratnih zbivanja devedesetih, a neka nestankom političkih garnitura obaju gradova. Sisak je danas, što se gradova prijatelja tiče, uglavnom napušten i zaboravljen. Čak i da je neki gradonačelnik u posljednjih osam godina iz tih prijateljskih gradova i posjetio naš grad u vrijema gradskih obljetnica ili slavlja, taj podatak je ostao nezabilježen.

Prijašnji su se gradonačelnici trudili sudjelovati u raznim međunarodnim kontaktima i vezama. Smatrali su to dobrim PR-om. Mnogi su se pravili važni poznanstvima po Europi. Neki su i uspjeli dovesti strane ulagače. Sve je to bilo legitimno i dobro za grad Sisak. I sve se to zbivalo prije osam godina.

Danas, na kraju Kristinine osmoljetke pokušajmo biti duhoviti; kada već nije poboljšala odnose s postojećim gradovima prijateljima. Kada već nije uspostavila prisniju vezu nekim europskim gradom, zašto nije posegnula za bliskom suradnjom s vjerojatno najdražim gradom na svijetu. S glavnim gradom Demokratske Narodne Republike Koreje, “veličanstvenim” Pyongyangom, prijestolnicom Sjeverne Koreje u kojem obitava i vlada vrhovni vođa Kim Jong-un.

Mnogo je sličnosti u obnašanju vlasti pa bi zacijelo i međugradska suradnja bratskih gradova bila iznimna. Pobrojat ćemo, onako paušalno uz date društveno-političke razlike, istoznačnosti viđenja stvarnosti i odnosa prema njoj:

1. Kristina, ili kako si ona utvara Sisak, ne treba pomoć države u sanaciji gradskih objekata. Kim ne treba ni od koga ništa. I on i ona dovoljni su sami sebi.

2. Kim ne podnosi bilo kakvo različito, da ne kažem oporbeno, mišljenje. Kristinina želja za potpunim uništenjem političkog suparnika je opće poznata.

3. Kristina ne gaji značajnu suradnju s bilo kojim gradom u bližem ili širem okruženju. Kim Jong-un je u nesuradnji s tuđim gradovima i državama svjetski prvak.

4. U cilju opstanka na vlasti, i Kim i Kristina grade nepotrebne objekte ne pitajući za cijenu i stvarnu potrebu.

5. Kod Kristine se u predizborno vrijeme uvrjedljivim financijskim mrvicama potpomaže osiromašene građane, a Kim to radi stalno.

6. Hramovi su u dragoj Koreji skladišta, staje i slično. U Sisku će crkve ostati crkve.

7. Kod Kristine je bilo kakva pomisao na građansko udruživanje vrijedna sumnje i nepovjerenja, tj. najbolje poslati zaštitare i zabraniti. Kim je i u tom segmentu puno jači, on odmah strijelja.

8. Ne uspjeti dovesti ni jednog većeg poduzetnika ili tvrtku u Sisak i ne uspjeti iz europskih fondova dobiti veća i značajnija sredstva za Kristinu i njene suradnike znači maksimalni lokalpatriotizam. Jer ne želimo klečati i moliti bogatije i pametnije, dovoljni smo sami sebi. Kim je tu ipak malo pametniji, ne želi ničiju pomoć, ali se tajno i nježno uvlači Kinezima i tako preživljava.

I tako dalje i tako dalje.

Mogli bi satirički nabrajati još desetke zajedničkih karakteristika naše Kristine i njihovog Kim Jong-una, od kulture, sporta, turizma, urbanizma, poljoprivrede i financijskih potpora do pravosudnih odnosa s bivšim suradnicima i na kraju zaključiti: DOBRO JE.

Republika Hrvatska i Europska unija su blagodat. Demokracija je spas. Ne vješaju nas na stadionima i ne zatvaraju u kazamate. Ne likvidiraju cijele porodice zbog političkog revizionizma. Ne možemo baš crknuti od gladi ako se ne sviđamo Vođi. Zato radosno uskliknimo: “Neka živi zaslužena sloboda vrijednih i dobrih ljudi”.

Sve emisije iz serijala “Padaj silo i nepravdo” emitirat ćemo svakog dana u eteru u pet termina: 07:55, 10:55, 14:55, 16:55 i 19:55 sati. Također, emisije će biti objavljene i na ovoj poveznici u formi teksta i kao audio snimke dostupne za preslušavanje u bilo kojem trenutku.


Druga emisija ciklusa “Smrt fašizmu, sloboda narodu”
3.00(2 glasova)
Komentara(0)