PADAJ SILO - Portal Vizual

“Slavimo Praznik rada. Drukčije nego svih ovih godina. Bez graha. Bez karanfila. Što bi rekli sindikalni čelnici: ponosno, mirno i dostojanstveno, ali oprezno jer kapitalisti su uvijek spremni oduzeti neko pravo radnicima i djelatnicima.

A sve je počelo 1. svibnja 1886. godine, kada u Chicagu 40 tisuća radnika prosvjeduje i traži tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je grubo intervenirala i ubila 6 a ranila oko 50 prosvjednika. Mnogo je radnika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Kakva vremena, kakvi običaji.

U spomen na te hrabre i odlučne ljude cijeli svijet taj dan 1. svibnja, slavi kao Praznik rada.

Često i sam pomislim; kako bi se tih dana u Chicagu ja ponašao. Na čijoj bih strani bio i za koga navijao? Pitanja se pojavljuju, a iskrenog odgovora nema. Vjerojatno ovisi o statusu. Ako sam tvorničar na jednoj, a da sam radnik zasigurno na drugoj strani. Ljudi smo, griješni.

Pitam se dalje: kako današnji gradonačelnik Chicaga gleda na ta vremena? Je li ga sram svojih prethodnika, pa u nekim čikaškim Kamenitim vratima moli za duše bivših gradonačelnika? Jel indiferentan? Tko bi ga znao. Možda ne želi griješiti dušu i ponoviti “cirkus” iz 1886. godine. Ako je ljevičar ili barem demokrat, sigurno brine o svakom djelatniku gradske uprave. Nikako ne želi da mu njegovi djelatnici naprave reprizu s kraja devetnaestog stoljeća.

Sad mi na um pade pitanje; a što je u to vrijeme radio tadašnji sisački gradonačelnik Franjo Lovrić? Da pogledam na Google. Borio se za hrvatske pravice zajedno s Eugenom Kvaternikom i Antom Starčevićem. U svojih je trideset godina upravljanja gradom znatno utjecao na gospodarski, kulturni i društveni život Siska. Priča se kako je svaki dan s halbcilindrom na glavi šetao gradskim ulicama srdačno se pozdravljajući i ćaskajući sa svojim sugrađanima. Neizmjerno dobronamjeran i susretljiv bio je obljubljen među svim slojevima tadašnjeg društva. Govore kako ako nije mogao pomoći, odmogao sigurno nije. Cijela gradska uprava ponosila se što im je šef bio Franjo Lovrić.

E sad smo u problemu. Bojim se i postaviti pitanje. Kada bi imali nekakav vremeplov pa da današnju sisačku gradonačelnicu prebacimo u to doba, na čijoj bi ona strani bila i kako bi se ponašala prema svojim zaposlenicima? Bi li ona uzdignute glave šetala Siskom srdačno odzdravljajući razdraganim građanima? Bi li ona radije pomogla, nego kruha vidjela? Bi li ona radije napakostila, nego se suncem ogrijala? Ponosi li se gradska uprava svojom šeficom?

Teška pitanja. Mnogi njeni bivši pročelnici, direktori gradskih poduzeća, ravnatelji i mnogi djelatnici gradske uprave znaju odgovor. Njihov odgovor zna i Kristina. Neće proći, Kristina, neće proći.

Zbog radničkog praznika malo smo blaži, ali to neće dugo trajati. Već u sljedećoj epizodi o kumu i kumi u borbi za gradske pravice. Radujemo se novom nastavku serijala “Padaj silo i nepravdo”.

Sve emisije iz serijala “Padaj silo i nepravdo” emitirat ćemo svakog dana u eteru u pet termina: 07:55, 10:55, 14:55, 16:55 i 19:55 sati. Također, emisije će biti objavljene i na ovoj poveznici u formi teksta i kao audio snimke dostupne za preslušavanje u bilo kojem trenutku.


Peta emisija ciklusa “No pasaran, Kristina, no pasaran”
2.75(4 glasova)
Komentara(0)