Četvrto hodočašće vjernika Biskupije i drugo hodočašće mladih u Svetište Majke Naših Stradanja u Goru održano je u subotu 28. rujna. Također po drugi puta ovdje su se okupili i vjeroučitelji da bi na početku vjeronaučne godine zamolili zagovor Majke Božje za rad s djecom i mladima.
Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta preč. Paškom Glasnovićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, povjerenikom za pastoral mladih vlč. Ivanom Grbešićem i tridesetak svećenika. Slavlju je nazočilo i više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele biskupije, a njih oko stotinu došlo je pješice iz Siska, Petrinje i Gline.
U homiliji biskup je s okupljenima podijelio svoje misli o Mariji koju se u Lauretanskim litanijama naziva „prijestolje mudrosti – sedes sapientiae“.
„Prikladno je doista da na početku školske i pastoralne godine razmišljamo o mudrosti, molimo se za vječnu mudrost i u Mariji pronađemo Mudrost, Krista Gospodina našega Spasitelja koji nam jedini može dati i životnu mudrost i svetost. Već u starini Mariju se u Crkvi Božjoj časti kao Majku Utjelovljene Mudrosti te se zato čitaju tzv. mudrosne poslanice, osobito Knjiga mudrih izreka, Knjiga Sirahova i Knjiga propovjednika. U raznim marijanskim pohvalama Mariju se naziva: Majkom Mudrosti, Vrelom Mudrosti, Kućom Mudrosti i ponajviše Prijestoljem Mudrosti. Naslovom Prijestolje Mudrosti zajedno se slavi majčinsku službu BDM, njezino kraljevsko dostojanstvo i izuzetnu mudrosti i razboritost…
Prvo čitanje iz Knjige Sirahove iznosi veliku čežnju za mudrošću koju je imao starozavjetni vjernik, ali koju moramo osjećati i svi mi, draga braćo i sestre: ‘Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama, pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom… tražio sam mudrost od svoje mladosti… pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam’. Tragati za mudrošću znak je ponizna duha, čovjeka koji zna da ne zna, koji je otvoren Božjem daru mudrosti. A kako je naći? Sirah odgovara: ‘Prignuvši malo uho, naučih je i stekoh mnogu pouku’. Treba biti ponizan i prignuti uho svoje duše, razmatrati u srcu i neprestano, kad ju i nađemo, i dalje za njom čeznuti jer nitko ne posjeduje puninu mudrosti osim Blažene Djevice Marije koja je nosila i darovala svijetu vječnu Mudrost, Sina Božjega. Zato i kaže sveti pisac: ‘Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona’. Ta borba i to traženje ne prestaje čitav život“.
Biskup istaknuo i kako je posebno važno čuti zadnje riječi odlomka iz Knjige Sirahove:
„Za plaću mi je Gospodin jezik podario: njime ću ga slaviti“, jer onaj koji je upoznao Božju Mudrost, dužan je o njoj i govoriti, za nju svjedočiti. „Zar nismo to prije svega mi, propovjednici: đakoni, prezbiteri i biskupi, zar nisu to vjeroučitelji koji govore o Bogu? Ali zar nisu to i roditelji, djedovi i bake, braća i sestre, koji svojoj djeci, unucima i braći trebaju navijestiti Isusa, govoriti o Bogu, voditi ih putem vjere“, zapitao se biskup.
Osvrnuvši se na početak nove školske godine u kojoj djeca započinju stjecanja znanja i vještine, ne samo u znanstvenim disciplinama nego i vještine lijepog ponašanja, biskup je rekao kako je za nas vjernike potrebno i više od toga.
„Sveti Pavao kaže kako ‘znanje nadima, a ljubav izgrađuje’ (Rim 8,1), te kako on sve ‘gubitkom smatra zbog onog najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista’ (Fil 3,8). Upoznati Isusa Krista i slijediti ga jest više od znanja, to je mudrost života. I mudrost i znanje su darovi Duha Svetoga. Znanje najizvrsnije je Isus Krist, a Mudrost je on sam, koji je došao po Djevici Mariji, koja je stoga Prijestolje Mudrosti. Tako se u kršćanskoj perspektivi i škola treba shvaćati kao cjeloživotno upoznavanje Krista i njegova nauka, napredovanje u mudrosti života, ‘ne bismo li kako dohvatili (Krista), jer smo i sami zahvaćeni od Krista’ (Fil 3,12). Dar mudrosti kao dar Duha Svetoga potreban je za naš kršćanski život. Po Duhu Svetome koji je djelitelj svih duhovnih darova, posebno vjere, nade i ljubavi, i mi postajemo mudri da bismo ne samo puno toga znali, nego da bismo to što znamo tako vrednovali da znamo izabrati onaj put koji nas vodi u život. Stoga i na početku školske i vjeronaučne godine u mnogim crkvama učenici i učitelji sa svojim vjeroučiteljima i svećenicima slave Misu zaziva Duha Svetoga.
Sjećam se kako je mene moja prabaka ispraćala u školu govoreći mi: ‘moli se Duhu Svetome da ti rasvijetli pamet da se budeš dobro učio’. Nitko u tom procesu zrenja i odrastanja ne smije biti izuzet: važni su tu svakako učitelji, koji nisu samo predavači znanja nego i odgojitelji – zato se i škole zovu ‘obrazovno-odgojne ustanove’, ali i roditelji, čija je uloga nezamjenjiva. Kada se radi o odgoju, bilo koje vrste, tada su upravo roditelji oni koji su najodgovorniji za odgoj svoje djece, tako da i svaki školski ili vjerski sustav koji želi ovaj ili onaj odgoj u školama, treba za to suglasnost roditelja.
To roditeljima jamče sve međunarodne konvencije, a posebno Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta usvojene 1989. i ratificirane od strane svih zemalja članica Europske unije. Ona u članku 5 kaže: ‘Roditelji ili druge osobe koje su zakonski odgovorne za dijete trebaju se za dijete brinuti’. Članak 14. t. 2. kaže: ‘Roditelji imaju pravo i dužnost usmjeravati dijete’., a članak 29: ‘Dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje usmjereno na razvoj svojih sposobnosti, te na razumijevanje mira, prijateljstva, ravnopravnosti i poštivanja prirodnog okoliša’. I što je nama veoma važno, već na početku u članku 2. Konvencija jasno kaže: ‘Svaka država će poštivati prava svakog djeteta bez diskriminacije glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere i političkog uvjerenja djeteta ili članova njegove obitelji’. Majko Marijo, ti Prijestolje Mudrosti, sve nas vodi k vječnoj Mudrosti i osobito djecu i mlade uči mudrosti života“, zaključio je na kraju molitvom biskup.
Nakon mise katehezu je održao župni vikar iz Kloštar Ivanića fra Franjo Vuk, a zatim su se okupljenima predstavili članovi zajednice vjera i svjetlo zajedno s povjerenicom za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije gđom Željkom Šemper. Hodočašće je zaključeno Euharistijskim klanjanjem koje je predvodio župni vikar iz Kutine o. Artur Makara.
(SV)
