Mons. Vlado Košić, biskup sisački
USKRSNA ČESTITKA 2015.
Dragi vjernici i ljudi dobre volje, želim vam svima:
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
Zašto je Uskrs najveći kršćanski blagdan koji jednako svečano slave kao blagdan nad blagdanima i katolici i pravoslavni i evangelici i toliki kršćani diljem svijeta?
Zato jer je Uskrs nova Pasha. Ovaj dan je ujedno ove godine i židovski blagdan Pesah tj. Pasha, te i Židovima čestitam njihov najveći blagdan, blagdan koji ih neprestano, već gotovo 3 i pol tisućljeća podsjeća na dar slobode. Židove je Bog oslobodio iz egipatskog ropstva u kojem su bili punih 400 godina. A Isus je ustanovio novu Pashu, dapače mi kršćani vjerujemo da je on sam ta nova Pasha, kako veli sv. Pavao: „Krista, Pasha naša“ (1 Kor 5,7). Krist je doista naš trajni osloboditelj, onaj koji je ostvario konačni prijelaz iz ropstva u slobodu. Naime, hebrejska riječ „pasha“ znači „prijelaz“. Židove je Mojsije izveo iz Egipta i oni su prešli preko Crvenoga mora te napustili zemlju ropstva i ušli u obećanu zemlju, doduše preko pustinje lutajući još 40 godina do cilja. Nas je Gospodin Isus izveo iz ropstva grijeha i uveo u slobodu djece Božje, u milost spasenja i u Božje kraljevstvo. Dakako, ni taj prijelaz nije dovršen, odnosno ne događa se u jednom trenutku, nego traži dugotrajno prihvaćanje, cjeloživotno obraćenje da bismo ono što je Krist učinio jednom zauvijek za nas mi i prihvatili u svoj život. Pasha dakle označava novi život, prekid sa starim grijehom i pakošću te početak dobrote, ljubavi i milosti. Najbolje taj uskrsni „prijelaz“ označuje sakrament krštenja, u kojem se pere starež grijeha a uskrisava novi čovjek, kršćanin.
Kršćani su dakle zapravo „uskrsnici“, njihova je egzistencija bitno određena Kristovom smrću i uskrsnućem. I neprestano umiranje grijehu i zlu, i trajno dostizanje slobode novog života, života uskrsnuća.
Kad je Gospodin Isus rekao Židovima, kako izvješćuje evanđelist Ivan: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,31-32), oni su mu na to predbacili: „Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’“ Isus potom odgovara Židovima: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.“ (ib., 34-36)
Mogli bismo s pravom dakle reći: Uskrs ili nova Pasha označuje naše potpuno duhovno oslobođenje jer Krist nas je svojom smrću i uskrsnućem oslobodio od grijeha da budemo novi, Božji ljudi i to već na zemlji.
Kada se sjećamo židovske slavne povijesti, mogli bismo i mi reći koju riječ o našoj hrvatskoj povijesti koja je također bila puna trpljenja, progona, ratova i teških godina pa i stoljeća. Najteže naše hrvatsko ropstvo nije bilo ni prije negoli je ban Jelačić oslobodio kmetove i ukinuo feudalnu podložnost seljaka svojim gospodarima. Ni dugih četiri stoljeća unije s Ugarima, kao i novih četiri stoljeća s Habsburgima nije do kraja zatrlo našu narodnu slobodu. Puno je teže bilo osam desetljeća zajedništva s istočnim susjedima koji nisu nikada Hrvate smatrali ravnopravnima te su osobito u komunističkoj pedesetogodišnjoj diktaturi naš narod tlačili na svaki način, ponižavali i progonili. Ipak, prije 25 godina kucnuo je čas slobode ali oni koji su tim demokratskim promjenama izgubili sluge nisu se time mirili i zaratili su protiv Hrvatske želeći ju pokoriti. Goloruk narod, željan slobode, nije želio dalje ostati rob u tom odnosu tutorstva pa je, da postigne slobodu, bio spreman na neviđene žrtve i herojsku obranu, o čemu govore primjeri poput Vukovara, Gline, Petrinje, Zadra, Gospića, Karlovca, Siska, Osijeka, Vinkovaca… Nažalost mnogo je mladih domoljuba žrtvovalo svoje živote, da bi narodu zasjalo sunce slobode. I što se onda dogodilo? Bog je blagoslovio takvu žrtvu i darovao nam nešto što je po ljudskim mjerilima izgledalo nemoguće: mi smo se obranili, dapače oslobodili svoju opustošenu, opljačkanu i okupiranu domovinu, neprijatelja svladali i uspostavili mir za sve. No, kratko je trajalo to slavlje izlaska na slobodu. Kao i za Židove koji su poslije napuštanja Egipta, a prije ulaska u obećanu zemlju, lutali 40 godina pustinjom da bi svi oni pomrli, a sasvim novi naraštaj da bi ušao u staru i jedinu domovinu. Po tom računu, mi smo na polovici: prošlo je 20 godina od oslobođenja domovine, a teškoće su se tako umnožile, da mnogi ne vide više ni cilj ni načina kako do njega doći. Teške pljačke, gubitak morala javnih ljudi, zabavljenost vlastitim interesima a ne interesima naroda, rasprodaja nacionalnog blaga, a onda i ponovno ustoličenje starih nelustriranih kadrova koji nisu nikada sanjali slobodnu Hrvatsku i koji sve rade da ju opet prodaju i zasužnje, sve je to silno opteretilo život u našoj domovini. Narasli problemi osobito u gospodarstvu, gdje umjesto poštenja i oslanjanja na sposobnost i rad, vlada korupcija, sustav veza i podobnosti pa onda urušavanje broja zaposlenosti, tako da danas i mladi, i to ne samo niže nego baš visoko obrazovani ljudi, odlaze iz domovine vjerujući da će u tuđini naći posao i bolje uvjete za život i rad, doveli su do rapidnog smanjenja stanovnika u državi. Demografi prognoziraju da će za dvadesetak godina Hrvatska imati pola milijuna stanovnika manje nego danas, da će dakle u zemlji pasti broj stanovnika ispod 4 milijuna. To nije tek demografski trend ili tendencija, to je na žalost već pravi pravcati demografski slom! Da bi se to zaustavilo ukupno društvo, a posebno država, treba dati niz povlastica mladim obiteljima i tako ulagati u budućnost naroda ako ne želi ne samo njegov nestanak nego i gospodarski napredak. Ali to se čini kao „circulus viciosus – začarani krug“ iz kojega kao da nema izlaska: da bi se pomoglo mladim obiteljima da imaju više djece treba biti jače gospodarstvo, a da bi bilo jače gospodarstvo treba više radnika, tj. više djece, a vidi se da nije ispunjen preduvjet ni za jedno ni za drugo.
Međutim, mi smo znali i u težim okolnostima preživjeti, nadvladati i nemoguće i poput ptice Feniksa dići se iz pepela. Bilo je to i u vrijeme turskih osvajanja, i u vrijeme komunističke represije, a također i u vrijeme Domovinskog rata kada smo u neravnopravnoj borbi izborili pobjedu. Što je bio razlog tomu? Pa upravo naš duh, naša motivacija, čežnja za slobodom, velika vjera da Bog pomaže one koji su nepravedno u nevolji. I ta vjera nam je davala snage i pobjeđivali smo. Možda zato oni koji ne žele slobodnu Hrvatsku ne odustaju od napada na hrvatske branitelje koje na sve načine žele poniziti, od Vukovara do Savske 66 gdje ih se neprestano napada i izvrgava medijskom i političkom linču.
Mi ipak vjerujemo da je Kristovo uskrsnuće i naše uskrsnuće, da po Kristu i s Kristom i mi umirući ustajemo na novi život, život koji ne prolazi, koji je vječan i koji nitko i ništa ne može uništiti.
Hoće li naša domovina ustati i opet slavna i jaka zaživjeti punim plućima? Za to joj je nužna sloboda, ali ne samo sloboda od vanjskih neprijatelja – što jest važno, ali još je važnija nutarnja sloboda – što ne znači samo sloboda od nutarnjih izdajica nego od naših vlastitih zala, grijeha i lutanja. Tu nam slobodu donosi Krist, tu vam slobodu želim i ja, dragi moji vjernici, draga braćo i sestre, dragi prijatelji! Samo on je pobijedio smrt, samo Krist je uskrsnuo! I svoju majku poveo je poslije smrti uznesenu u nebo. I nama želi dati novi život. Vjerujmo u njega, sanjajmo slobodu, čeznimo za mirom i životom dostojnim svakog čovjeka, životom božanskim u nama već na zemlji i dakako za vijeke na nebesima.
