U dramskom opusu domaće književnosti poznat je tekst “Amerikanska jahta u splitskoj luci”. U toj komediji autor Milan Begović ismijao je pojavu snobizma, ali i tihu sjetu za nekim prošlim vremenima kada su ljubav i poštenje imali svoje mjesto u životu pojedinca. Radnja komedije zbiva se krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog stoljeća. Pa ako je američka jahta u Splitu komedija, ruski brodovi u francuskoj luci Saint Nazaire sve su osim komedije. Lako bi mogli postati drama s nesagledivim posljedicama. Krenimo redom…
Kada je Rusija anektirala Krima, poluotok u sastavu Ukrajine, nezavisne i međunarodno priznate države, članice UN, a nakon toga potakla secesionističke pokrete na jugu i istoku iste članice UN, morala je reagirati i oglasiti se Europska Unija. Učinila je to mlako, traljavo i neuvjerljivo. Ipak, ekonomske sankcije koje su Europa i SAD nametnuli Moskvi donijele su kakve takve rezultate. Jedno od ograničenja u suardnji Moskve i Zapada odnosilo se na područje visoke tehnologije i vojne suradnje. Ne htijući posve zatvoriti suradnju s Moskvom, i brinući se za vlastite probitke, Europa je rekla da se sankcije ne odnose na suradnju za koju je već potpisan sporazum. I sada dolazimo do Frasncuske i njezina brodogradilišta i luke Saint Nazaire.
Moskva i Pariz potpisali su u lipnju 2011. godine sporazum o izgradnji dva nosača helikoptera tipa “mistral”, vrijedna 1,3 milijarde eura. Takvi brodovi ponos su francuske ratne brodogradnje i mornaričke tehnologije, a Rusija ih je naručila u okviru plana modernizacije svoje ratne mornarice. Jedan nosač bio je namjenjen dalekoistočnoj floti sa glavnom lukom Vladivostok, a drugi je trebao otploviti u crnomorsku i krimsku luku Sevastopolj. Tu je Rusija, u sporazumu s Ukrajinom, imala najveći dio svoje crnomorske flote. Simbolično, brodovi su dobili imena “Vladivostok” i “Sevastopolj.
Prvi je s navoza, u listopadu 2013. sišao “Vladivostok, a naručitelju je trebao biti isporučen, prema ugovoru, 14. prosinca ove godine. Međutim, zbog ruske umješanosti u ukrajinsku tarapanu, aneksiju Krima i pokušaja komadanje Ukrajine, stupile su na snagu mjere ekonomske sankcije. U tom svjetlu francuski je predsjednik Hollande osobno stavio veto na isporuku nosača helikoptera Rusiji.
Dakako, službena je Moskva reagirala, ali tiše i suzdržanije nego se očekivalo. Kremlj se poziva na onaj dio odluke EU o sankcijama koje se ne odnose na poslove za koje je već potpisan sporazum. Vremenski gledano, u slučaju dva nosača helikoptera ta odredba bi trebala vrijediti. No, predsjednik Hollande,smatra da bi bilo nemoralno i nedopustivo predati Moskvi dva visoko sofisticirana vojna plovila dok ona otvoreno i bez zazora i dalje pruža svaku potporu proruskim separatistima.
O sudbini “Vladivostoka” i “Sevastopolja” za sada se nisu oglasili ni ruski predsjednik Putin ni premijer Medvedev. Jedino je Vladimir Gutenev, visoki predstavnik Dume, donjeg doma ruskog parlamenta, izjavio kako će Moskva tražiti isplatu penala od 3 milijarde dolara, ako brodovi ne budu isporućeni na vrijeme.
I drugi nosač helikoptera, “Sevastopolj”, nalazi se u brodogradilištu Saint Nazaire. S navoza bi trebao sići 20. prosinca. I dok se zavrzlama oko isporuke dva ratna broda može promatrati u okviru političkih i vojnih odnosa Rusije i Francuske, jedan događaj sa “Sevastopoljem” kao da je došao iz nekog filma o Jamesu Bondu, super špijunu. Agencija France press objavila je da je 25. studenog sa “Sevastopolja” otuđena skupa i sofisticirana elektronička i navigacijska oprema, tako da je brod posve nesposoban za navigaciju.
Nestanak dva hard diska, matične ploče i grafičke kartice, uz ostale djelove elektroničke opreme, dovodi u pitanje silazak “Sevastopolja” s navoza 20. prosinca.Tko je, kako i zašto otuđio skupu opremu, također primjer francuskog umijeća i visoke tehmologije? To je pitanje na koje odgovor traži obavještajna služba francuske vojske i državne službe sigurnosti. Oba broda su na navozu bila pod budnom paskom vojske i policije i nije im se mogao približiti nitko nepozvan. Pristalice teorije zavjere tvrde da je oprema već u Rusiji i kako Moskva tako ubire bar djelomično kompenzaciju za neisporučene brodove.
To nije prva krađa vojne imovine iz francuskih brodogradilišta i pomorskih baza. Nestanak opreme sa “Sevastopolja budi sjećanje na događaj koji se zbio u luci Cherbourgh 24. prosinca 1969. godine.U noći toga dana izraelski komandosi oteli su sedam raketnih čamaca što ih je francuska izgradila za potrebe židovske države. Ugovor je sklopljen 1967. godine. Godinu dana kasnije, u svibnju 1968. izraelski komandosi u Bejrutu,glavnom gradu Libanona , ubijaju šest visokih dužnosnika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Svi su likvidirani u stanovima u kojima su boravili sa svojim obiteljima. Među likvidiranima je bio i Hasan Kanafani svjetski čuveni i ugledni palestinski i arapski pjednik. S njim je poginula i njegova 16 godina stara nečakinja, kčerka njegova brata, koja se zatekla u stričevu stanu.
Akcija izraelskih komandosa, a poglavito ubojstvo Kanafanija naišla je na osudu diljem svijeta. Izraelci su naknadno priznali da je smrt Kanafanija rezultat pogrešne informacije po kojoj je na toj adresi stanovao jedan od dužnosnika PLO . Međutim, to nije umanjilo negodovanje svjetske javnosti.
U tom ozračju francuski predsjednik Charles de Gaule donosi odluku da se izgrađeni raketni čamci ne isporuče Izraelu zbog njegove nasilne politike na Bliskom istoku, posebno Bejrutu. Na ovaj grad je De Gaule bio osjetljiv jer je u njemu kako potpukovnik francuske vojske boravio dvije godine. O tome i danas u Bejrutu postoji spomen ploča.
Kada su 1969. brodovi završeni i stavljeni na vez u luci Cherbourgh, Izraelci su se odlučili na smionu akciju. Organizirao ju je Mordechai Limon, visoki dužnosnik Mossada, na službi u izraelskom veleposlanstvu u Parizu. Dobro obučeni komandosi krišom su ušli u luku, zauzeli brodove na kojima nije bilo stražara i laganom plovidbom pod okriljem Badnje noći isplovili. Da su brodovi ukradeni Francuzi su saznali tek nekoliko sati kasnije, kada je o tome izvjestila britanska postaja BBC. Ova je pak to saznala od britanskih vojnih vlasti u Gibraltaru koje su registrirale prolazak brodova, ali ih nisu ni pokušale zaustaviti.Za službeni Pariz i francuski nacionalni ponos to su bili bolni udarci. Michael Debre, kasniji premijer, a tada ministar obrane izdao je zapovjed francuskom ratnom zrakoplovstvu da krene u potjeru za sedam raketnih čamaca i potopi ih bez obzira gdje ih otkriju. Tu akciju spriječio je Jacques Chaban Delmas, tadašnji predsjednik Narodne skupštine upozorivši da bi to bio ratni pothvat, a da o ratu odlučuje parlament. Debre je zapovjed povukao i sedam raketnij čamaca uplovilo je u izraelski luku Haifa na krščansku Staru godinu, 31. prosinca 1969. nakon prijeđena 5825 kilometra.
Tako je završil krađa izraelskih brodova iz francuske luke. Odnosi Pariza i Tel Aviva s vremenom su poboljšani, bez ozbiljnih posljedica na političke i gospodarske odnose.
Što će biti s ruskim brodovima u Saint Nazaireu, teško je predvidjeti. Pravno gledano, oni su rusko vlasništvo jer je Moskva platila njihovu izgradnju i opremanje u iznosu od 1,3 milijarde eura. Francuska će jednom morati isporučiti brodove koji su joj plaćeni. Problem bi mogao nastati ako Moskva bude ustrajavala na plaćanju penala i zateznih kamata, na što po ugovoru ima pravo, a koji iznos višestruko nadmašuje cijenu izgradnje spornih plovila. U natezanju oko toga i sudbina ukradene elektroničke opreme mogao bi biti drugorazredni problem.
