Naš premijer je pojasnio što je glad u Hrvatskoj: Nema gladi nego je želudac pun hrane loše kvalitete. U toj svojoj blesastoj iskrenosti, ali u gardu uličnog štemera, izrekao je surovu istinu da mu se ne može zamjeriti spontanost i istinoljubivost ili da političkim spinovima iskrivljuje činjenice, mulja, petlja. Ne, on je doista iskren i dosljedan u stavovima i politici koju zastupa, a koju nazivamo socijaldemokracija.
Hajdemo se složiti sa svime što je u toj rečenici izrekao i pokušajmo dokučiti dublji smisao. Premijer ispravno luči da kvaliteta hrane ovisi o porijeklu, vrsti, načinu proizvodnje i sl. i on na svome jelovniku sigurno ima namirnice koje si, hvala bogu, može priuštiti kao i svaki onaj koji ima pristojna i redovna primanja pa može birati između grdobine i srdele, orade i trlje ili komada pršuta sušenog u Tinjanu ili Drnišu. Ovisi o tome kako je nepce taj dan raspoloženo. Tu izbirljvost si može dozvoliti hrvatska elita. Zoran Milanović je elitista.
I njegova supruga sjedi za istim stolom pa je logično da i ona može na svoj tanjur staviti komad teletine ili mlade janjetine. A svi oni koji nemaju za crni kruh, a koji je zdraviji od bilo kojeg drugog, profesorski podučava da ga režu na tanje kriške pa će se tako nasititi. U našoj domovini gladnih nema jer ako bismo se pridržavali uputa gospođe Sanje možda bismo mogli nabaciti još i koji kilogram da umjesto kruha jedemo kolače. I ona je elitista.
A tu lošu i nekvalitetnu hranu koju spominju supružnici Milanovič kupuje sirotinja u trgovačkim lancima, hrana se uvozi iz svih dijelova svijeta jer je jeftinija od domaće proizvodnje koja lagano, ali sigurno tone u propast, trgovina ubire profit, država ubire PDV, a nezaposleni ubiru šparoge na stranim plantažama. Institucije za kontrolu uvoza i kvalitete hrane isto rade svoj posao i to po hrvatskim zakonima. Sve je čisto i zakonski.
Gospođa ministrica Opačić ne vjeruje Sanjinim receptima protiv gladi jer, po njoj, gladi među školskom djecom nema, doduše ima nešto malo, ali ta gladna djeca su, nota bene, Romi! Kakva socijaldemokracija! Nacional-socijaldemokracija? Da li čitaoče slutiš u kojem smjeru ide ova moja raščlamba dočim sam već upotrijebio ključne riječi: elitizam, nacionalizam, zakoni ?Podsjeća li te to na neka gruba vremena? Idemo dalje.
Kada se Premijer oglušuje na pozive određenih grupa hrvatskog društva da ih posjeti, da sjedne s ljudima i samo da popriča, zar njegovo ignoriranje nije potpuno u skladu sa stavovima koje zastupa. Njega ne zanimaju društvene skupine koje imaju drugačiji stav i mišljenje i s kojima bi trebao ući u diskusiju. Ne, on na noge ide samo onima od kojih ovisi njegov vlastiti položaj, a ove prve ignorira i podcjenjuje. Stran mu je osjećaj da poziciju na kojoj je sada može zahvaliti upravo toj sirotinji koja se svakodnevno bori za goli opstanak i da lažna socijaldemokracija stvara sve veći i veći jaz između vlasti i naroda. Već smo utvrdili zašto je tome tako. On je mlad, načitan, odgojen, dobro školovan, elokventan, sagradio je pristojnu činovničku karijeru. Zoran je elitista. I to bešćutni.
Kakav je tek salto mortale napravio kada je morao promijeniti ekonomsku retoriku i umjesto riječi „štednja“ na svakom koraku, koristiti riječ “rast“ ekonomije po svaku cijenu. Bog mu je prosvijetlio pamet jer instinktivno predosjeća da su nekakvi već izbori na vidiku i da je vrag odnio šalu. Zaustavite štednju, dižite kredite, krpajte rupe u proračunima i borite se za svoje buduće političke pozicije i sinekure. To on traži i od svojih lokalnih čelnika jer budu li ga slijepo slušali za njih će biti izglednih mjesta na listi za Sabor.
Evo nas konačno na lokalnoj razini, doma, u toplom. Kod kuće je najljepše. I naša gradonačelnica kao i svaki aparatčik sluša svoga vođu i ponaša se u skladu s njegovom politikom, dapače, epigonski i udvarački opravdava stav Vlade da Sisku ne trebaju sredstva iz proračuna jer je naš grad prerazvijen. Kaže gradonačelnica da je vredniji osjećaj da ne trebaš pomoć nego što je vrijednost novca u iznosu jednog milijuna godišnje. Bravo!
Ona kao i njen šef ne haju za šire slojeve društva, ne uvažavaju one koji zastupaju drugačija, oporbena mišljenja, ne trpi kritiku i stvara si političke neprijatelje tamo gdje i ne treba. Ako niste u njenoj milosti znajte da će vas ignorirati pa makar bili i laureat za Pulitzerovu nagradu. Nad lokalnim medijima vrši odmazdu i ne želi surađivati. Odabire si samo one podobne novinare podaničkog mentaliteta koji će slaviti njen lik i djelo. Uza sve to tiska i samoreklamirajući pamflet kojeg distribuiraju radnici sisačkog gradskog poduzeća i to našim novcem. Samoljubivi karakter njene osobnosti je jači od svih društvenih i moralnih skrupula.
Ovih dana je Radio Quirinus proslavljao 19 godina rada i na tu je skromnu obljetnicu pozvao redom sve one koji su svojim profesionalnim i društvenim djelovanjem dali doprinos da radio afirmira smisao svog djelovanja. Odazvali su se ljudi gotovo iz svih političkih stranaka, iz medija, policije, udruga ovih i onih, pojedinaca. Gradonačelnik Kutine je uživo otpjevao Sretan rođendan, gospodin Milošević duhovito pričao o svojim sjećanjima, došao je novi župan sa suradnicima i svatko od njih je barem iz kurtoazije zaželio uspješan daljnji rad svih zaposlenih na Radio Quirinusu. Jedino je izostala čestitka iz Grada. Znakovito! Za Grad taj medij ne postoji kao što ne postoje niti svi oni koji nisu po volji Kristine Ikić-Baniček. Na pisani poziv nitko iz Grada nijei jednom riječju odgovorio i zaželio ono što elementarni kućni odgoj nalaže, a to je kurtoazna čestitka ljudima koji zarađuju za svoj kruh. Naša gradonačelnica ignorira i zabranjuje kontakte sa svima koji ne veličaju kult njene ličnosti. Poznato?
Gospodo čitatelji, spojite u jedan sadržaj, riječi: elitizam, nacionalizam, ignoriranje neistomišljenika, stvaranje kulta ličnosti, beskrupuloznost, zakoni po volji jačega .
Da li je sintagma u naslovu „socijaldemokratski fašizam“ oksimoron, provokacija ili samo nespretna kovanica doljepotpisanog autora?
