Zemlje članice Europske Unije mogu odahnuti, ove će zime imati dovoljno plina, pa njihovi građani neće cvokotati u hladnim stanovima. Rezultat je to dogovora Rusije i Ukrajine, postignutog 30. listopada uz posredovanje Europske komisije. Kakve veze ima sporazum Kijeva i Moskve s radijatorima u stanovima EU? Vrlo jednostavno. Plinovod kojim plin iz Rusije stiže do zemalja EU prolazi kroz Ukrajinu. Njime se tim energentom snabdjeva i Ukrajina, ali ne plaća dospjele dugove spram Moskve, smatrajući da Rusija plinom ucjenjuje Kijev. Moskva pak ne može posve isključiti dotok plina tim pravcem i tako kazniti Ukrajinu jer ima dugoročne sporazume o isporuci plina s EU. Nema sumnje, dug Ukrajine je golem, više od četiri milijarde dolara i Kijev nebi mogao sam to platiti. Uskočila je EU i odobrila pomoć Ukrajini od 15 milijardi eura, a dio će biti iskorišten da se podmire ruska potraživanja za plin.Rusija je u pregovorima s Ukrajinom tražila jamstvo da će Kijev osigurati avansno plaćanje od tri milijarde dolara za narednu godinu, ali je, nakon dramatičnih cjelonoćnih pregovora odustala od tog zahtjeva. Zbog čega? Ruski predsjednik Putin, koji je iz Moskve diktirao stajališta svojih pregovarača u Bruxellesu bio je svjestan da u daljnjem zaoštravanju odnosa s EU ne može izaći kao pobjednik. Rusko gospodarstvo je u krizi, gospodarska sankcije uvedene nakon događaja u Ukrajini, počele su davati rezultate. Vodeće ruske banke isključene su iz glavnih svjetskih središta financijske trgovine, presušili su i izvori visoke tehnologije, rublja slabi iz tjedna u tjedan, a dolar je sve snažniji. Planirani državni proračun sve se sporije puni, a prihodi od trgovine nafte i plina čine 20 posto proračuna.Zbog Ukrajine, dalje zatezati odnose s EU, Moskvi i Putinu jednostavno nije bilo moguće.Europa traži nove izvore i puteve snabdijevanja energentima smanjujući mogućnost ruskog ucjenjivanja, pa Moskva, ako želi velike poslove na starom kontinentu, mora biti popustljivija. Tim više jer trgovina plinom s Europom čini 30 posto ruskih prihod od prodaje energenata.Tako stoje stvari u trgovačkim poslovima Rusije i Europske Unije. A kakvi su odnosi Moskve i ostalih kupaca ruskoga plina?
Vrlo jednostavni i pragmatični – Moskva dužnicima ne vjeruje. To se najbolje zrcali na slučaju Srbije. Istoga dana kada je potpisan rusko-ukrajinski sporazum u Bruxellesu, Moskva je izvjestila službeni Beograd da za 30 posto smanjuje isporuke plina Srbiji zbog duga od 224 milijuna dolara. Dogodilo se to samo dva tjedna nakon Putinova posjeta Beogradu. Taj događaj je golemi dio političke i građanske javnosti u Srbiji dočekao kao nebeski spas, a medijska scena istočnih susjeda glorijala je Putina poput božijeg izaslanika. Stoga je odluka Rusije da smanji količinu plina za Srbiju u toj zemlji dočekana sa golemim zaprepaštenjem i nevjericom.Kako? Zašto? Da li je to moguće?
Da, moguće je, upravo se dogodilo. Zašto? Iz najjednostavnijih pragmatičnih razloga. Moskva utjeruje dugove na onim stranama i kod onih dužnika koji joj ne mogu uzvratiti nekim protumjerama. Tko daje na znanje svjetskoj javnosti da je velesila s kojom se ne isplati inatiti. Kako su ruski dužnici uglavnom zemlje površinom i gospodarskim potencijalima neuporedivo manje i slabije, to ruske mjere predstavljaju ozbiljniju prijetnju. I kao po pravilu, dug se brzo podmiri ili reprogramira po moskovskim uvjetima.
Nakon moskovke odluke da smanji količinu, već ugovorenog plina Srbiji, u javnost su procurili manje glamurozni detalji Putinovog boravka i razgovora u Beogradu. Ruski je predsjednik tražio da Srbija do ožujka 2115. plati dug od 224 milijuna dolara, a Beograd je tražio da poduzeće “Srbija gas” u vlasništvu ruske firme “Gazprom” dio dobiti ostavi u Srbiji, umjesto da sav novac odlazi u Moskvu. Srbijanska vlada zbog teške gospodarske situacije u zemlji nije mogla udovoljiti ruskom traženju, što je rasrdilo Vladimira Putina. Naravno, nema ništa ni glede srbijanskog zahtjeva o promjeni poslovanja “Srbija gasa”.
Rekosmo već da zemlje EU traže nove izvore i puteve dopreme energenata kako bi smanjile ovisnost o ruskim energentima, poglavito plina. Istovremeno Rusija ne želi odreći se te trgovine s Europom, pristajući na određene gospodarske ustupke.Na političke ustupke manje je spremna , ali ni to nije iskljućeno. No, to je moguće samo u odnosima Moskve i velikih igrač poput Bruxellesa, Berlina, Pariza, pa možda i Washingtona. Svima ostalima Moskva će i nadalje nametati svoje interese. Kao u slučaju Srbije i njenog duga.
