Vino je već višestoljetni niz godina na samom vrhu slavljenosti među pićima, stoga ne čudi entuzijazam oko običaja i pravila vezanih uz dobru kapljicu. U kakvoj čaši se poslužuje određena vrsta vina te koja je procedura njegovog kušanja, na kojoj temperaturi se vino čuva, a na kojoj servira, uz koja jela najbolje paše bijela kapljica, a uz koja crni nektar – neka su od pitanja, ne samo za sommeliere, već i za sve ljubitelje ovog opojnog pića, opjevanog brojnim stihovima.
U vinu je zdravlje, ali i gospodarski razvoj
Također, tematikom vina se, osim vinogradara, vinara i enologa, bave i brojni drugi stručnjaci: nutricionisti otkrivaju blagotvoran utjecaj koji antioksidansi u grožđu i vinu (polifenoli) imaju na zdravlje, ali i ljepotu; etnolozi proučavaju narodne običaje čiji je središnji lik upravo ‘rujno vino’; turistički stručnjaci se još za vrijeme školovanja upoznaju sa gastroenologijom, kako bi njen bogat repertoar promovirali u sklopu destinacijskih atrakcija; itd.
“Moštek, krstim te na vino u ime onoga, koji te je proizveo i u ime Sv. Martina i duha od kojega mošt kuha”.
Iako se još uvijek najviše govori o francuskim vinima, Hrvatska sa svojim primorskim i kontinentalnim područjima uzgoja autohtonih sorti vinove loze, pokazuje potencijal za uspjeh u utrci s Golijatima vinarstva. Prema mišljenju
tručnjaka, glavni putevi ka cilju su održiva kvaliteta vina te pomno osmišljena strategija kreiranja branda. Neka od poznatijih imena hrvatskog vinarstva svakako su vinarije Plančić i Plenković sa najsunčanijeg hrvatskog otoka – Hvara, a tu je i “naše gore list” Miljenko Mike Grgich koji je u kalifornijskoj Napa Valley ostvario svoj američki san. Turizmu, samim tim i gospodarskom razvitku, uvelike može doprinijeti i promocija vinskih cesta te narodnih običaja poput onih u vrijeme Martinja.
Martinje i pajdaši
Berba, tj. jematva i druženje vezano uz nju tradicionalan je ritual i u južnim krajevima Lijepe naše, međutim, zbivanja u vrijeme Martinja više se povezuju uz sjeverne predjele gdje je dobro poznata ceremonija krštenja mošta prilika za veselicu do ranih jutarnjih sati u dobrom društvu pajdaša.
Blagdan Sv. Martina slavi se 11. studenog, tri dana nakon zabilježenog datuma smrti (8. studenog 397. godine) ovog vojnika, svećenika, biskupa, sveca, kojeg povijest opisuje kao nesebičnog, velikodušnog kršćanina i duhovnog pastira. Iako se Sv. Martin najčešće spominje u vezi vinogradara i vinara, on je zaštitnik i putnika, vojnika, hotelijera.
Budući da je od davnina taj blagdan pratilo uživanje u mladom vinu, diljem Europe nastala je tradicija krštenja mošta, popraćena bogatom
Berba, tj. jematva i druženje vezano uz nju tradicionalan je ritual i u južnim krajevima Lijepe naše, međutim, zbivanja u vrijeme Martinja više se povezuju uz sjeverne predjele gdje je dobro poznata ceremonija krštenja mošta prilika za veselicu do ranih jutarnjih sati u dobrom društvu pajdaša.
Blagdan Sv. Martina slavi se 11. studenog, tri dana nakon zabilježenog datuma smrti (8. studenog 397. godine) ovog vojnika, svećenika, biskupa, sveca, kojeg povijest opisuje kao nesebičnog, velikodušnog kršćanina i duhovnog pastira. Iako se Sv. Martin najčešće spominje u vezi vinogradara i vinara, on je zaštitnik i putnika, vojnika, hotelijera.
Budući da je od davnina taj blagdan pratilo uživanje u mladom vinu, diljem Europe nastala je tradicija krštenja mošta, popraćena bogatom trpezom na kojoj se naročito ističu jela od guščjeg mesa.
Turizmu, samim tim i gospodarskom razvitku, uvelike može doprinijeti i promocija vinskih cesta te narodnih običaja poput onih u vrijeme Martinja.
U našim krajevima, narodne običaje i ponašanje sudionikaspravišća određivala su pravila zabilježena u “Križevačkim štatutima”. Cilj tih vinsko-pajdaških regula nije bio sputavanje veselja, već osiguravanje zadovoljstva i sreće sviju – od početka do kraja slavlja, bez neželjenih incidenata uzrokovanih neumjerenošću u piću. Kako nalažu osnovna pravila Štatuta: “Uživaj vino, al pameću većom, umjerenost sama rađa ti srećom!”
Izvor:coolinarika.com
