Dr. Franjo Bučar, rođen 25. studenog 1866. u Zagrebu, hrvatski je književnik, književni povjesničar i sportski djelatnik.
Školovao se u Zagrebu, Beču i Stockholmu, gdje je proučavao gimnastički sustav Švedske. Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis, završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao je u Grazu 1897. godine.
Kao povjesničar književnosti, bavio se istraživanjem protestantske književnosti u Hrvata, a pisao je i o skandinavskim književnostima. Bio je istaknuti športski pisac te je napisao više priručnika za mnoge vrste sportova.
Pokretač je uvođenja mnogih sportskih disciplina u Hrvatskoj, poput gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih sportova, a u svom djelu ”Igre za društva i škole iz 1925. godine u Zagrebu objavljuje prva odbojkaška pravila.
Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza, a odigrao je i istaknutu ulogu u sokolskoj organizaciji. Godine 1909. izabran je za prvog predsjednika Hrvatskog športskog saveza. Može se reći da je Franjo Bučar donio sve sportove u Hrvatsku koji su za njegova života postojali. Osnivač je i prvi predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919-1927) koji u početku djeluje u Zagrebu. Član je Međunarodnog olimpijskog odbora od 1920. do 1946. godine.
Po njemu je nazvana Državna nagrada za sport „Franjo Bučar“, najviša nagrada koju Hrvatska država dodjeljuje za izuzetna dostignuća u području razvitka sporta kao i postignuća u svezi s trajnim razvitkom sporta, a koja se dodjeljuje od 1991. godine.
Najveće postignuće dr. Franje Bučara u športovima kojima se bavio (nastupao je u sportskoj gimnastici, klizanju, skijanju i mačevanju) bilo je drugo mjesto u “strmoj vožnji” na skijaškom natjecanju u Pragu 1896. godine.
