Proteklih petnaestak godina Psihići su nas naviknuli da na novu ploču čekamo po pola desetljeća, no dečki imaju kultni status, brojne nastupe i ležero stav, pa svakako nema potrebe za žurbom. U slučaju Ćiribu ćiriba riječ je o desetom studijskom albumu kojime su ostali dosljedni sebi, no unijeli i dašak retro atmosfere. Nešto više od pola ure dobre torture otvaraju Supstance, pjesma koja najvjerojatnije neće biti single, no govori poučnu priču koju bi svaka mlada, ali i starija osoba trebala poslušati. Riječ je ujedno o najkvalitetnijem uratku govoreći o tekstu koji nije podlegao forsiranoj rimi.
Ona ludo pati izabrana je za četvrti single i kraj trilogije u video izričaju za koji se pobrinuo veliki prijatelj sastava Radislav Jovanov Gonzo. Najkraća stvar na albumu najavljuje da se za ovaj album Psihomodo pop nisu pretjerano trudili filozofirati: gdje ima rime nije važno jeste li s kime. Također se već tu možemo prepustiti mokrom opuštanju, budući kiša pada više-manje cijelo vrijeme.
O Donni ne treba trošiti previše slova: single na koji nije nitko mogao ostati ravnodušan, bilo govora o ljubiteljima popa, rocka, punka, 60ih godina prošlog stoljeća ili pak baci bok lijevo, pa desno, pa lijevo, pa desno…
Redoslijed na ploči paralelan je i narednom singlu. Bejbi je nešto žešća od prethodnika, no ostaje onaj šarm starih vremena, koji su Psihići obojali u sebi svojstven kolorit.
Sljede dvije skladbe koje pomalo odskaču od aure ostatka priče, u kojima je rock zvuk više začinjen punkom no retro karizmom: Bunim se, bunim se!! i Zločest k’o pas, koja je najavila album sredinom proljeća.
Hajde će oštrijem uhu dati do znanja, ako već nije svjesno, da su Psihići ljubitelji The rolling stonesa. Bez skrivene poruke već izravno u facu, uzmi me, tu sam!
Zanimljiv cover izabrali su za ovaj nosač zvuka: nakon „stonesa“, The beatles! Kiša donosi atmosferu psihodelije, koju je ipak najviše Gobac unio u štimung načinom pjevanja s porukom boli me za sve.
Najduža stvar na albumu predzadnja je brojem na poretku. Sa svoje skoro četiri minute, Pleši, pleši, vrlo bi lagano mogla biti na popisu pjesama izabrana za single. Odlična svirka, lijepi efekti i „ozbiljan“ pjevač recept su za uspjeh, dok je tekst prilično pjevljiv.
Bezosjećajna kuja je polubalada koja zatvara ploču, i koja pomalo „vuče“ na Donnu.
Ignoriramo li tu i tamo riječi nekih pjesama, Ćiribu ćiriba album je dostojan izvođača. Skansi se pobrinuo za vrhunsku produkciju, a dečki su odradili ono što rade najbolje!
Ocjena 9/10
Stjepan Bonev
