Budimo povezani

Hej, tražiš nešto?

Ostalo

Nema mira na Levantu

U davna, biblijska vremena, slivovi rijeka Jordan, Tigris i Eufrat, bili su mjesto nastanka velikih civilizacija i velikih državnih tvorevina.  Neka od carstava nastalih između Jordana, Tigrisa i Eufrata poprimala su mitske značajke. Na ovim prostorima, kada je o civilizacijskim vrijednostima riječ, rođeno je prvo pismo, izgrađeni su prvi vodovod i kanalizacija, ustrojeni prvi arhivi, doneseni prvi zakonici.

Ali, to područje, nekoliko tisućljeća  kasnije nazvano Levant, oduvijej je bilo poprište sukoba, velikih vojni i razaranja. Ukratko, Levant je bio žarište nastojanja raznih carstava, vojski i vojskovođa da na tom prostoru  stvore veliku i moćnu državu.

Kako onda, tako i danas. Nekoliko desetaka tisuća zaluđenih fundamentalista, ognjem i mačem pokušava iscrtati granice nekakve imaginarne Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), ubijajući i razarajući sve što se protivi ili ne uklapa u taj grozomorni plan.

Prije nego nastavimo razmatrati današnje stanje i Iraku i Siriji i rasvjetlimo  nakane onih koji siju mrak i smrt, podsjetimo se na neke događaje iz povijesti. Levant, sa svim gradovima i državam na njemu, u svoje je carstvo ugradio Aleksandar Makedonski. Za Levant  i na Levantu su ratovali vladari moćnog Perzijskog carstva. Tu je bio zametak kasnijih arapskih pohoda, od Levanta, preko Afrike, do današnje Španjolske. Uostalom  i Selđuci (poznatiji pod imenom Turci) prvo su pokorili Levant, a potom krenuli put Europe.

Ideja o Levantu kao području  koje  bi asimiliralo sve narode,religije i države koje tu postoje, nije nestala ni u XX stoljeću.To je najjasnije razvidno iz programa Sirijske socijal narodne stranke. U programu stoji da je krajnji cilj te stranke stvaranje Velike Sirije koja bi obuhvaćala u jednoj državi Siriju, Irak, Libanon, Jordan, dijelove Izraela te Cipar.

Stranku je 1932. godine u Bejrutu osnovao Antun Saadeh, kršćanin maronitske konfesije. Stranke djeluje na libanonskoj političkoj  sceni i danas, mada nikada nije imala veliku podršku u javnosti, U sadašnjem libanonskom parlamentu imaju dva zastupnika. U samoj Siriji ova politička grupacija nikada nije ozbiljnije shvaćana. Zašto?

O tome mi je u srpnju 1981. godine u Bejrutu govorio Inam Raad, tadašnji lider sirijskih socilal narodnjaka u Libanonu.

Rekao mi je da su za marginalizaciju njegov stranke i njenog programa odgovorni stranka BAAS (Svearapske socijalističke stranka), koja je u to doba bila na vlasti u Siriji i sirijski predsjednik Hafez el Asad. Oni su također težili Velikoj Siriji, tvrdio mi je Inam Raad, ali zbog međunarodnih okolnosti i utjecaja velikih sila, u prvom redu SAD i SSSR, nisu mogli javno artikulirati te planove.

Ono što nije do danas uspjelo Inamu Raadu i njegovim kasnijim sljedbenicima (Raad je umro 1989. godine), nešto ranije, nakratko je uspjelo egipatskom predsjedniku Gamalu Abdelu Naseru. Naime, u veljači 1958. godine Naser i tadašnji sirijski predsjednik Shukri al Quwatli potpisali su dokument o uniji dvije države. Nova državna tvorevina dobila je ime Ujedinjena arapska republika (UAR). Ipak, bila je kratkog vijeka. Smatrajuči da je u gospodarski podređenom položaju, Sirija je  1961.istupila iz zajednice. Pokušaji Egiptra da nakon Sirije u zajednicu privuče Libiju, nisu uspjeli.

Sirija pak nije prezala da međunarodnoj javnoti ne stavi do znanja kako vidi podjelu Levanta na države stvorene sporazumom Velike Britanije i Francuske te Otomanskog carstva. Dok su odnosi Damaska s Irakom, Saudijskom Arabijom i Jordanom prolazili toplo-hladne odnose, Sirija nije priznala samostalnost Libanona. Bez obzira tko bio na vlasti, Damask je tvrdio da je Libanon dio povijesnog sirijskog područja te da je umjetna tvorevina. Zbog toga, sve do prije  pet godina, Sirija nije imala diplomatske odnose s Libanonom. Ne možemo imati odnose sami sa sobom, desetljećima je bio stav službenih predstavnika u Damasku.

Ipak, sva burna i tragična zbivanja na Levantu, od osvajanja Aleksandra Makedonskog do pobune arapskog življa protiv Otomanskog carstva, ne mogu se u bezumlju, zločinu i nehumanosti mjeriti s onim što trenutačno u Iraku i Siriji čine borci za ISIL. Njihova osnovna nit vodilja je vjerska mržnja i nesnošljivost. Tvrdeći  da se bore za slavu i čast Alaha, sljedbenci ideje ISIL-a, odreda muslimani suniti, ubijaju sve druge sljedbenike islama drugih konfesija, ponajprije šijite, Kurde i kršćane. Nastoje stvoriri državu, kalifat, koji je u povijesti postojao, ali kao tolerantna pojava, u kojem neće biti mjesta ni života ni za koga tko ne prihvaća njihovo tumačenje islama, Kur’ana i Alahova učenja. I dok golema većina islamskog življa u svijetu sa gnušanjem govori o zločinima levantinskih đihadista, oni novače dragovoljce među mladim muslimanima u zemljama Zapada.

Premda su SAD i nekolicina drugih zemalja poduzele vojne mjere protiv terorista ISIL-a, to nije zapriječilo njhove akcije na frontovima u Iraku i Siriji. I dok mediji širom svijeta nagađaju tko su vođe ISIL-a i koliko ima boraca, neka prevažna pitanja ostaju nepostavljena. Prije svega kako i gdje se teroristi snabdijevaju suvremenim teškim naoružanjem,gdje su naučili služiti s tom sofisticiranom opremom,  tenkovima, topovima i bacačima raketa? Tko ih i gdje obučava? Doista, upravljati tenkom teškim stotinjak tone u borbenom djelovanju  nije jednako upravljanju automobilom na poligonu auto-škole.

Za sada nema naznaka da bi zločinci ISIL-a ustuknuli od svoga nauma. Svako malo pred kamerom pogube nekog ,od nekoliko desetaka, talaca koje drže zatočene mjesecima, neke i godinama. Rugaju se pozivima na razum i milost.

Zračni udari SAD i saveznika iz antiterorističke koalicije sigurno neće djelotvorno zaustaviti i poraziti đihadiste- potrebna je vojna akcija na tlu. Pitanje je mogu li je provesti kurdske oružane snage pešmerge, iračka vojske nedovoljno obučena ili međusobno sukobljene grupacije u Siriji. Na kraju bi presudnu ulogu u borbi protiv ISIL-a mogla  imati Turska. Uostalo, parlament u Ankari je dao zeleno svijetlo vladi da se aktivno, vojno uključi u borbe u Iraku i Siriji. Ipak, sagledavajući sve sastavnice sadašnje krize teško je reći kada će na Levantu zavladati mir.

Još vijesti

Copyright © 2021 Quirinus Portal Sva prava pridržana.