Dvije su godine prošle od smrti jedinstvenog glazbenika, cijela je Hrvatska toga 29.srpnja 2018. tugovala za morskim vukom Oliverom Dragojevićem.
Glazbenik , koji se glazbom koju je interpretirao na „drugačiji” način, onako da ti dotakne srce ,uvukao pod kožu svima nama. Nema glazbenog urednika koji je u radijskom programu ignorirao Olivera . Sjećam se na jednom koncertu u Sisku , dok je ležerno sjedio za klavirom, znajući da u malom prstu ima svaku notu, svaki stih , njegov pogled je bio „pogled glazbenog pripravnika”, jer je svakom poslu pristupao odgovorno i kao da to radi prvi put.
Bio je velik, jer nikada nije želio da ga zovu zvijezdom, bio je velik, jer su njegove pjesme pjevušili i veliki i mali, bio je velik, jer je svako ljeto čuvao za svoju obitelj, punio baterije da bi od jeseni mogao ponovo puniti klubove i dvorane.
I iako je kao jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika nastupio u njujorškoj koncertnoj dvorani Carnegi Hall na Manhattanu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju, volio je Velu Luku, Split i Hrvatsku.
Živi s nama i dalje u svojim pjesmama. Hvala ti, galebe!
