Godine 2001. glavna skupština UNESCO-a usvojila je Opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti čiji je cilj pomoći državama da u svojim sredinama, poštujući i promičući kulturnu raznolikost, stvore uvjete za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. Svjetskim danom kulturne raznolikosti proglašen je 2002. godine.
Čl. 1. Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti kaže: “Kultura se pojavljuje u različitim oblicima u vremenu i prostoru. Ta je raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta grupa i društava od kojih se sastoji ljudska vrsta. Kao izvor razmjene, inovativnosti i kreativnosti, kulturna raznolikost je potrebna svakoj ljudskoj vrsti kao što je bioraznolikost potrebna prirodi. U tom smislu, ona je zajednička baština čovječanstva i trebala bi biti priznata i prepoznata na dobrobit sadašnjih generacija i onih koje tek dolaze.”
Kulturna raznolikost ključ je za sprječavanje unificiranog svijeta. Ona predstavlja polazište za suživot i angažiranje svih ljudi te je osnova za multikulturalni sivjet. Važan je čimbenik razvoja i pojedinca i kolektiva, a poštivanje kulturne raznolikosti ujedno je i poštivanje ljudskih prava.
