U središtu grada Kutine, na Trgu dr. Franje Tuđmana, održan je Uskršnji sajam „Pomozimo zajedno“. Na humanitarnom sajmu sudjelovale su škole, udruge i ustanove Grada Kutine. Sajam u organizaciji Koordinacijskog odbora akcije „Kutina – grad prijatelj djece“ pripremile su sve osnovne škole, udruge i ustanove s područja grada Kutine, a izloženi su uskrsni ukrasi nastali na brojnim radionicama. Osim uradaka sa radionica na Uskršnjem sajmu bit će upriličena izložba pod nazivom „Sretan Uskrs!“, koja će na dvanaest panoa fotografijama i riječju predstaviti značenje Uskrsa, vrijednosti iz prošlih vremena i današnje stanje tradicijskih uskršnjih običaja.
Na uskršnjem sajmu djeca su izvodilai razne igre s pisanicama: bacanje pisanica u zrak uz riječi: Bogu belanjak, meni žutanjak, vragu lupanjak; zatim kotrljanje pisanica niz kosinu; trčanje sa pisanicom u žlici koja se nosi u ustima, preskakivanje obredne vatre…
Uskrs, Vuzem ili Vazam je najstariji blagdan kršćanstva, a pored Božića jedna je od tri najveće svetkovine katoličkog svijeta /Duhovi i Sveto Trojstvo/.
Uskrs pada u nedjelju iza prvog punog mjeseca na ili nakon 21. ožujka. Redovito je u travnju, te svake jedanaeste godine bude potkraj ožujka. Uskrsu prethodi priprema od 40 dana zvana korizma. Ona čini sastavni dio običaja oko Uskrsa, a počinje uskršnjim postom na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Karakteristične pojave u korizmenom razdoblju su skromnost u odijelu, suzdržanost u jelu, prihvaćanje boli i patnje, izražena sakralnost, poniznost, ozbiljnost i tuga. Kroz cijelo se razdoblje pridržavalo nemrsa, uzdržavanje od zabava, plesa i veselja.
U posljednjem tjednu pred Uskrs, zvanom još i Veliki tjedan ili Sveti tjedan, temeljito su se čistili i sređivali stambeni i gospodarski objekti. Poslove oko stoke obavljali su muškarci, a unutrašnjost kuće, spravljanje blagdanskih jela i bojenje jaja /pisanice, pisanci/ priređuju žene.
Veliki ili Sveti tjedan
U posljednjem tjednu pred Uskrs, zvanom još i Veliki ili Sveti tjedan, temeljito su se čistili i sređivali stambeni i gospodarski objekti, okućnice, drvocjepi i zaprežna kola. Poslove oko stoke i gospodarskih objekata obavljali su muškarci, a unutrašnjost domova – hiža, pripremanje – spravljanje blagdanskih jela i bojanje jaja – pisanica ili pisanci priređivale su isključivo žene, dakako i djeca.
Na Veliki četvrtak nije se smjelo dirati motikom u zemlju jer leži tijelo Kristovo. Poslije pjevanja Glorije međusobno su se vezivala sva tri zvona, a odvezivala tek u subotu, također nakon pjevanja Glorije. Kako se u tom razdoblju nije zvonilo zvonima jer su odletela u Rim, upotrebljavala se šklopotaljka ili škrebetaljka.
U Veliki petak djeca su pravila male drvene križiće koje su nosila u polje i zabada u svoju njivu. To su činila u znak Isusove muke na križu. Na taj dan se kod kuće nije umivalo. I staro i mlado hitalo je na potok s kakvom ponjavicom ili ručnikom, a djeci i nemoćnima se donosila voda u kablićima, jer se smatralo da protočna voda ima ulogu odstranjivanja svih nečistoća i prljavština tijela i duše čovječje. Na Veliki petak domaćice su kuhale i spremale – svetenje, tj. jelo koje se na Veliku subotu ili na sam Uskrs nosilo ili vozilo u crkvu na blagoslov.
Djevojke i žene poslije blagoslova hrane žurile su se kući da stignu što prije, jer se vjerovalo da u kuću u koju se stigne prvi, u njoj će cijele godine biti sreće i veći uspjeh u gospodarstvu, a ako je djevojka te godine će se udati. Platneni podložak, zvan podsvitek ili podvitek nošen na glavi ispod uskršnje košare zaticale su za koju voćku ili trs pred kućom, pa tako ostavljale do noći. To se činilo da i na voćke dođe božji blagoslov i da dobro urode. Na Veliku subotu blagoslivljala se vuzmena sveća i sveta voda, koja se koristila prigodom obreda – krštenja novorođenčadi. Ispred crkvenog portala priredio bi se i zapalio sveti jogen sa kojega se na upaljenoj gubi nosila svijetlost kućama.
Ornament
U Moslavini pisanice posebno oblikuje i daje joj smisao ornament. Značajni su biljni: razno cvijeće, lišće, vitice; iza njih dolaze geometrijski: ravne ili cik-cak linije, reglice, jelove grančice, razne valovnice, stilizirani cvjetići, te razni oblici rozeta, križeva, sunca i zvijezda. Životinjski motiv rjeđe susrećemo, osim ribica, pilića i zeca. Gotovo u cijeloj Moslavini poznati su kao ornament motiv srca i svastike. Riječ je o osobitom znaku u obliku križa jednakih krakova, savijenih na kraju pod pravim kutom, pojavljuje se kao ukrasni lik na čitavom jajetu «sapet u mrežicu» ili slobodno «pluta» na obojenoj podlozi. Svastika se crta u smjeru kretanja sunca i omogućuje napredak, ali nema ni negativan predznak ako se crta u obrnutom smjeru. Neki ga smatraju znakom sunca i plodnosti, drugi u njemu vide prikaz kružnoga gibanja oko središta. Narod ga naziva kvačice, puževi, cvjetići, vitice, a u literaturi dolazi pod nazivom svastika, a ako je bio sa tri kraka nazivao se triskel. Na uskrsnim jajima često se nađe mjesta i za srce. Tako urešena pisanica, darovana nekom dragom biću, izrazit će, možda više negoli riječi, vlastitu odanost, naklonost ili ljubav.
U novije vrijeme nalazimo pisanice sa godinama nastanka, inicijalima darovatelja, raznim natpisima kao Sretan Uskrs, Ovo jaje se od ljubavi daje, Milo moje ili sa šaljivim tekstovima.
