IMG_3725

Metaforički prispodobiti grad brodu posve je poetski legitimno. Prispodobiti Sisak, grad na tri rijeke brodu, i  poetski i slobodno realistički asocirajući također je u suglasju s karakteristikama ovoga plovila. Plovila koje se duboko usjeklo u memoriju Siščana od njihova djetinjstva, a ne manje  i putnika namjernika, kao očima nezaobilazni atraktivni riječni „predmetni“ prizor izuzimajući Odru koja je destinacija za manja plovila, ali zbog toga ništa manje doživljajna za lijepu plovidbu.

U vrijeme sumaglica samo maštoviti gosti mogu doći u nedoumicu: Plovi li brod ili grad, odnosno jesu li zajedno u plovidbi. Nama Siščanima, to je već posve uobičajeno, i ne osjećamo  nikakav rizik u dvojstvu ove plovidbe.

U vremenima kada se neusporedivo više komuniciralo putem poštanskih pisama i razglednica, svatko  s više estetskog senzibiliteta na kiosku je birao razglednice s riječnim motivima, odnosno s atraktivnijim vedutama koje su bile u doticaju s Kupom.  Uistinu je u to vrijeme „poštanskih kočija“ sve do ovoga digitalnog doba naprosto bilo nezamislivo da se  barem jednom godišnje prijateljima ili bližnjima u drugim gradovima ne pošalje razglednica. Osim potrebe za komunikacijom slanje razglednica bio je i čin prezentacije ljepote grada na kojeg su Siščani bili neupitno ponosni. Poslavši sebi najbolju izabranu razglednicu kao da su je pratili tijekom puta do uručenja izabranom dragom primatelju.

Mi koji smo u djetinjstvu i ranoj mladosti imali privilegiju da stanujemo relativno blizu jedne od triju naših rijeka, a posebice Kupe i Save dodatno smo uživali brodove: Gledajući ih plovidbi, a poseban nam je doživljaj bio skakanje s usidrenih brodova u modru vodu. Svakako nezaboravni su i dan-danas  skakači sa(starog) kupskog mosta. Bio nam je posebno ugodni trenuci svakodnevnog gledanja nešto starijih hrabrih kupača, Pengu, Cicka, Maturu i druge, koji su skakali s mosta ili s babice.

I u zrelim godinama, kada sam se kupao sve rjeđe, ostajem vezan uz Kupu i brodove  urednikovanjem  u Matici hrvatskoj Sisak s Đurđicom Vuković na lokaciji u Rimskoj ulici.

Bilo bi ravno svetogrđu da gosta na promociji časopisa „Riječi“ ili neke druge publikacije ne odvedemo na šetnicu s pogledom na Kupu s ponekim brodom u plovidbi ili usidrenim uglavnom  ispod šetnice.

U najboljim godinama Kvirinovih poetskih susreta gostujućim pjesnicima omogućili smo plovidbu do ušća Kupe u Savu, i razgledavanje gradskih veduta i udaljavanjem prema ušću pejzažnih motiva uz obaveznu kavu s razgledavanjem Staroga grada.

Svršetak esejčića stjecajem aktualnih okolnosti nažalost je gorak: Nakon u Maticu nedavno prispjele odluke o njenom žurnom deložiranju iz sadašnjeg prostora vizualiziram nadrealni prizor: Blizu četiri tisuće knjiga i publikacija umjesto brodova plovi Kupom.

Slavko Jendričko

IMG_3726

(Ovoga labuda je na Kupi pozdravio u srijedu, 06.veljače quirinusportal)

 

RUŽAN NA RAZGLEDNICI

 

Brodi

grad brod

mašem

posljednjim

nečitkim

potpisom

mjesečara 

 

on ne zna

u nesvjestici

tko nakon

rezanja neba

za doručak

zauvijek odlazi

 

tko baca

sidro

u razlomljeni

kruh

njegova

tisućljetna

tijela

 

tko pita

zašto sam

ružan

 

dok se tope

hostije

na staroj

razglednici

 

moja je njena

poleđina

na njoj sam

čuvar djece

u krošnjama

vješto beru

suze trešanja.

 

 

 

Slavko Jendričko: Hoće li knjige umjesto brodova ploviti Kupom?
5.00(2 glasova)
Komentara(0)