“Iz poštovanje prema djelu Slave Striegla, a napose njegova akvarelističkog opusa u pjesničkoj trilogiji odajem počast svom prijatelju i velikom sisačkom i hrvatskom slikaru. U prvoj knjizi „Strieglovi hologrami“ (2017.) posve lirskim izričajem komuniciram s njegovim akvarelima i zavičajnom kupskom tematikom povezujući autohtono s univerzalnim. U drugoj knjizi „Logo/s“ objavljene ove godine posve neuvijeno prosvjedno dižem glas protiv aktualnog lošeg odnosa Gradske galerije Striegl prema slikarevu djelu, koja nosi njegovo ime temeljem slikareve donacije Gradu Sisku preko tristo svojih slika.
Ovih dana objavljena je i treća moja knjiga „Diverzant“ također prosvjedno intonirana zbog spomenutog razloga, s tim da pjesme u ovoj knjizi za razliku od pjesama u „Strieglovim hologramima“ polaze od univerzalnog prema zavičajnom, te tako sagledavaju iz šire perspektive sav sjaj Strieglovih radova i svu posljedično doživljenu mučninu od novog antikomunikativnog loga i izložbi izuzetno upitne kvalitete s dodatnim naglaskom na uvođenje pjesničkih sadržaja u Galeriju koja tako postaje uvjetno rečeno pjesničko-likovni mutant.
Posebno ako spomenemo da Matica hrvatska Sisak kroz na nacionalnoj razini prepoznatoj višedesetljetnoj manifestaciji Kvirinovi poetski susreti, te putem uglednog časopisa „Riječi“ nimalo lokalnog zatvorenog nudi lepezu pjesničkih uradaka najznačajnih hrvatskih pjesnika. Svakako je potrebno spomenuti izdavačku djelatnost Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac, koja temeljem javnog natječaja dodjeljuje godišnju nagradu za najbolji rukopis pjesama u prozi mladim pjesnicima kojeg potom i objavljuje u knjigama. A tu je i niz sporadičnih pjesničkih večeri.
Na kraju, može se posve slobodno reći ono što sam istakao i na društvenim mrežama da mi je za pisanje svih ovih pjesama, te objavljivanje ove dvije ovogodišnje prosvjedne zbirke pjesama vlastitim sredstvima glavni poticajni „okidač“ bio po meni kulturocidni novi logo Galerije Striegl kao navjestitelj zanemarivanja modernog etabliranog slikarstva u korist eksperimentalnih sadržaja dvojbenih vrijednosti u izložbenom prostoru Galerije.”
KAŽNJENI STRIEGL, POSLJEDNJA PJESMA
Nikako nisi mogao zaboraviti
da si se u djetinjstvu bojao mraka
medicinskih sestara s injekcijama
cvokotao si prolazeći pokraj bolnica
koje su bile hladne i iza željeznih ograda
mora da si tada posvojio srca toplih boja
kako bi mogao zagrijati snijeg ispod
životinjskih šapa kapaka zvjerskih očiju
nikada ne shvativši da mrmljanje suza
ne može zaprljati hodanje lica uzbrdo.
