Predstavljanje knjige vlč. Ivana Grbešića „Brat Ivan Bonifacije Pavletić, mladi svjedok Evanđelja”, održano je u četvrtak 22. ožujka u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Sadržaj knjige čini magistarski rad Ivana Grbešića, svećenika Sisačke biskupije i duhovnika Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, obranjen na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu 2011. godine.
Prva je to knjiga koju je o Bonifaciju napisao jedan Hrvat i to u originalu na talijanskom s vlastitim prijevodom na hrvatski jezik. Dvojezično tiskano djelo izlazi u 120. obljetnici smrti sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića.
Knjigu su predstavili o. Mariano Passerini, Dragutin Pasarić i autor. Program je vodila s. Mirjam Kuštreba, a predstavljanje je glazbom obogatila Klapa Janjevo.
U prepunoj dvorani uz brojne Siščane predstavljanju je nazočio i domaćin sisački biskup Vlado Košić koji je na početku pozdravio goste. Izrazivši radost zbog ove knjige biskup je rekao kako hrvatski narod treba više biti ponosan na svoje svece i blaženike, više ih poštivati i njima se utjecati u molitvu.
„To je način kako da se njihovo zaštitništvo i utjecaj proširi, a i temelj da papa nekog Božjeg ugodnika proglasi svetim. Nadam se da će uskoro i naš Ivan Bonifacije postati blaženi“.
Član Družbe Sinova Bezgrješne o. Mariano Passerini, reda kojem je pripadao i Bonifacije Pavletić, zahvalio je biskupu i Sisačkoj biskupiji na podršci prilikom izdavanja ove knjige istaknuvši kako je ostao ugodno iznenađen koliko je zanimanje knjiga pobudila na predstavljanjima u Kutini i Samarici. Govoreći o slugi Božjem Ivanu Bonifaciju o. Mariano je rekao kako ga je potraga za Božjom voljom odvela u Rim gdje je postao redovnik u tek nastaloj družbi u znaku Bezgrješne Djevice.
„Volim ga se sjetiti kao uzora mladih Europljana. Odrastao je u slavenskoj kulturi, znao se prilagoditi, u Grazu njemačkoj kulturi, a u Rimu prigrliti latinsku. On je primjer današnjoj mladeži. Oslanjajući se na zajedničke kršćanske korijene znao je u sebi stvoriti sintezu tri glavne europske kulture: slavenske, germanske i latinske. Svoje redovničko zvanje živio je na uzoran način, a kao temelj svemu je stavio molitvu shvaćenu kao dijalog s Bogom i njegovom Nebeskom Majkom. Znao je kako živjeti evanđeoske vrijednosti na konkretan način radeći s bolesnima i siročadi, a bio je i izabran od Družbe da bude odgajatelj novih zvanja“, podsjetio je o. Mariano.
Nakladnik Dragutin Pasarić rekao je da je knjiga rasprodana u vrlo kratkom roku, kako je pisana na vrlo lak i pristupačnim način, te da se čita u jednom dahu. Pasarić je kao posebnost knjige istaknuo kroniku života sluge Božjega i događanja oko njega, sve od rođenja, smrti pa do današnjih dana.
„Nakladnička kuća „Spiritus movens“ prva je pokrenula prijevod životopisa Ivana Bonifacija na hrvatski jezik. Ta knjiga prvotno je objavljena u Milanu 1920. godine, a prevedena je na hrvatski tek nakon pune 82 godine. Prije toga napravili smo i pretisak Glasnika Sv. Josipa, u obliku knjige, a koji donosi Bonifacijev životopis iz 1900 godine. Već tada se spominje da je pokrenut postupak za proglašenje Ivana Bonifacija slugom Božjim. U međuvremenu taj proces je zastao, ali koliko god bio skroman, život Ivana Bonifacija Pavletića se nije izgubio“, poručio je Pasarić.
Autor vlč. Ivan Grbešić rekao je da je na ideju da u magistarskom radu piše, o do tada široj javnosti malo poznatom Hrvatu, došao jer je ostao začuđen da su na Bonifacijev slavni dan. 28. rujna 2008. godine, iz Hrvatske u Rim pristigli brojni hodočasnici na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem.
„Ostao sam oduševljen što s tim slavljem, a što s likom jednostavnog poniznog i dobrog čovjeka brata Ivana. Uskoro nakon tog događaja trebao započeti magistarski rad i pitao sam se o kome pisati. Prvo sam mislio pisati o nekom našem poznatom blaženiku ili svecu, čak i o Chiari Luce Badano, međutim kako je u međuvremenu nastala Sisačka biskupija, rekao sam sam sebi zašto ne bih pisao o Bonifaciju. Tu se zapravo dogodio taj Božji ‘klik’ i počinje moje poznanstvo s njim, kroz taj slavni dan Bonifacija Pavletića kada su njegovi posmrtni ostaci preseljeni s groblja u generalnu kuću Družbe Sinova Bezgrješne“, zaključio je autor.
(SV)
You must be logged in to post a comment Login