Preč. Alojzije Petranović, dugogodišnji župnik u miru župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku i začasni kanonik Stolnog Kaptola Svetoga Križa, preminuo u 82. godini života i 55. godini svećeništva, pokopan je u srijedu 7. prosinca u Sisku.
Misu zadušnicu u sisačkoj katedrali predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije i prepoštom Stolnog Kaptola mons. Markom Cvitkušićem, nećakom pokojnika vlč. Bernardom Plešom, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i tridesetak svećenika.
Misi je prisustvovala i sestra pokojnika s. Rafaela Petranović, nećaci i nećakinje s obiteljima, prijatelji te brojni vjernici iz Siska i rodne mu Gornje Jelenske.
Na početku homilije biskup je pročitao pismo sućuti koje je primio od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a zatim i podsjetio da je preč. Petranović u župi Uzvišenja sv. Križa živio i djelovao 43 godine, od čega 31 godinu kao župnik.
„Oprostili smo se na groblju Viktorovac od preč. Alojzija Petranovića, umirovljenog župnika Uzvišenja Sv. Križa u Sisku, koji je preminuo u nedjelju navečer, 4. prosinca ove 2016. godine. Bogu je i Crkvi služio punih 55 godina te ga je Gospodin uzeo k sebi da u njemu nađe svoj mir. Kako god je njegov život bio ispunjen i mnogim ljudima i službama, kao i godinama, kao da je još uvijek nije otišao jer osjećamo da je tu, u nama, s nama, dio nas i naših života. On je gotovo cijeli svoj svećenički vijek proveo u ovom, sisačkom kraju, u sadašnjoj našoj Sisačkoj biskupiji. Bio je revan svećenik i ja želim pred svima danas na ovom misnom slavlju reći Bogu hvala za njega, zahvalan i njemu i njegovoj suradnji s Božjim darovima i milostima koje je obilno primio“.
Biskup je istaknuo i kako je pokojnik bio Kristov svećenik, posvećen služenju ljudima u Crkvi te društvu u kojem je živio. „Bio je svjetlo, donosio je Isusa Krista i njegovu radosnu vijest malenima, djeci, mladima, zaručnicima, oženjenima, očevima i majkama, starcima, djedovima i bakama, svima. Neprestano je ustrajno služio, molio, tješio, blagoslivljao, pomagao. Posebno je teško bilo u ratu. Tada je preč. Petranović organizirao Caritas koji je svima pomagao. Pastoralni centar bio je zapravo Caritas u koji su dolazili nogobrojni potrebnici i dobivali sve što je bilo moguće prikupiti.
On je također bio privremeni upravitelj župe Pohoda BDM kada je bio ubijen župnik Tonči Grahovar. On u ratu nije bježao, nije se povlačio premda je i sam mogao strahovati za svoj život. Dapače, primao je ne samo u župi brojne prognanike, nego i u župnom stanu svećenike koji su bili prognani iz svojih župa… Iz tog su vremena i moja intenzivnija druženja s njim. Sjećam se njegove pojave, njegovog mira i tihe ali čvrste riječi potpore, nade, strepnje,“ rekao je biskup te se prisjetio brojnih zajedničkih susreta.
Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao da u njoj Gospodin progovara o smislu života koji se istroši za druge. „Tko na taj način razumije i živi svećenički poziv zna da je to upravo riječ o svećeništvu. Jer tko to život svoj troši za druge da bi ga na zemlji izgubio, ali da bi ga zadobio u vječnosti, ako ne svećenik? I tko to ne misli na sebe nego na druge, pomaže, tješi, pridiže, podupire i hrabri, usmjeruje pravim putem i strpljivo prima slabe i grješne, u ime Kristovo oprašta kada mu ljudi podmeću neistine i mrze ga nizašto, tko to stvara zajedništvo, okuplja ljude i vodi ih na temelju duhovnih vrijednosti, brine se za život od začeća, za malu djecu koju odgaja, tko to misli na mlade koji su u problemima te im daje pouku o bitnim vrijednostima života, tko to prednjači odraslima da se ne izgube u trci za materijalnim uvjetima nego da znaju u svemu mjeru i da čuvaju dušu i brinu se za dobre međuljudske odnose utemeljene na vječnim načelima, tko to ljude hrani samim Bogom živim u sakramentima, osobito u ispovijedi i pričesti, tko to zna poticati i ljude na javnim i odgovornim službama pa i pokarati ih i utjecati da se vrijednosti koje su bitne za život pojedinaca i zajednice ne izgube, tko to ima riječi utjehe i za stare i bolesne, tko to obilaze nemoćne i u bolnici i u kućama kada su već u bolesničkoj postelji, tko to priprema na smrt i ispraća pokojne s nadom u vječni život i ožalošćene ispunja nadom i utjehom, tko to – ako ne svećenik“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve u ime generacije od preč. Petranovića oprostio se mons. Lovro Cindori. Podsjetivši na njegov bogat životni, posebno onaj književni, put mons. Cindori je istaknuo kako je pokojnik prije svega bio jednostavan čovjek i svećenik koji se „radovao s radosnima, trpio sa žalosnima, tješio tužne i opraštao onima koji bi mu nanijeli nepravdu“.
Prije mise na Gradskom groblju Viktorovac u Sisku održani su sprovodni obredi koje je predvodio biskup Košić, i tijekom kojeg su se od pokojnika prigodnim riječima oprostili: u ime župe katedralni župnik preč. Marko Karača, u ime Stolnog Kaptola prepošt mons. Marko Cvitkušić, u ime župljana gđa Marija Zaloker, te pokojnikov dugogodišnji prijatelj protojerej stavrofor Petar Olujić, sisački pravoslavni paroh u miru.
(SV)
You must be logged in to post a comment Login