Neopoziva ostavka Predraga Sekulića

Predrag Sekulić, predsjednik Radničkog vijeća INA-e podnio je u ponedjeljak, 05. listopada neopozivu ostavku na tu funkciju. Obrazloženje donosimo u nastavku:

“Smatram da danas u Ini nema prave sindikalne borbdrag Sekulić e, nego nam sindikati služe isključivo za kolektivno pregovaranje, a to ne smije biti jedina uloga sindikata. Radničko vijeće u ovakvim zakonskim okvirima, nema gotovo nikakvu snagu. Sramotno je to što se događa sa našom Inom već godinama, a mi to šutke promatramo. Nedemokratičnost sindikata, te gotovo autokratsko vođenje sindikalnih vođa, onemogućuje da se čuje glas radnika. Uglavnom se sve svodi na mišljenje čelnika, mada kroz različita tijela sindikata, to ne izgleda tako (ili se bar tako želi prikazati).

Najnoviji događaji oko maloprodaje, loš sporazum, te uvredljivi ponuđeni ugovori, vode Inu u potpuni krah. Morali smo i mogli vjerujem bolje od ovoga. U budućnosti će se isti model primijeniti i na druge dijelove Ine, rafinerije u Sisku i u Rijeci i završiti će neprijateljskim preuzimanje Ine u korist Mola. Svakodnevna otpuštanja, organizacijske promjene sa gotovo jedinom svrhom proglašavanja viška radnika, gubljenje tržišta, smanjenje proizvodnje, te prerade, (najnoviji primjer; novih 90 otkaza u rafineriji Rijeka), a sve zbog lakomosti pojednih menađerskih struktura, a isto tako i šutnje nas sindikalista.

O svim događanjima u Ini su obaviješteni i svi državni organi, te političke stranke i saborski zastupnici. Kako vidimo, od nikoga, osim deklarativne podrške, nit glasa. Osobno kao čovjek ne mogu to šutke promatrati, a posebice stavljati svoj potpis na dokumente koji svakodnevno stižu na adresu RV.

Radnicima maloprodaje želim poručiti kako ih ne savjetujem u vezi potpisivanja novo ponuđenih ugovora, ali svakako savjetujem da se obrate pravnicima i provjere ispravnost ponuđenih raskida ugovora sa Inom i novo ponuđenih ugovora.

Nastaviti ću svoj rad u sindikatu, do kada budem mislio da se može bolje. Ako ustanovim da sindikalna borba nema svrhe u ovoj kompaniji, povući ću se na svoje radno mjesto.

Još jednom naglašavam kako svuda ima dobrih ljudi, pa tako i u sindikatima. Mi radnici moramo biti složni i izvršiti pritisak, jer u pitanju su naše sudbine i sudbine naših obitelji.