Budimo povezani

Hej, tražiš nešto?

KULTURA

Posoblje i pokućstvo u tradicijskom domu

Sa izložbe u Krapju

Sa izložbe u Krapju

Za vrijeme trajanja Dana otvorenih vrata u Parku prirode Lonjsko polje , u selu Krapje, gdje je obilježen Dan graditeljske baštine posjetitelji su mogli tijekom subote i nedjelje, 26. i 27. rujna razgledati etnografsku izložbu  autorice Slavice Moslavac.

POSOBLJE PLAKAT, Krapje 2015

Etnografska izložba Posoblje i pokućstvo u tradicijskom domu, sastoji se od originalnih tekstilnih i drvenih predmeta kao što su: postelje, stolovi, stolice, tkalački stan, te brojna pomagala koja čine toplinu seoskog doma, zatim razne tekstilije kako radne tako i blagdanske. Osim originalnih predmeta izložba sadržava i 18 pano sa tekstovima i crno-bijelim i kolor fotograijama koje govore o uređenju tradicijsog doma tijekom 19. i 20. stoljeća.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pučke starine, stambeni i gospodarski objekti u donjoj ili jugozapadnoj, kao i gornjoj ili sjeveroistočnoj Moslavini, predstavljaju ostatke nekadašnjeg načina gradnje kao i života u tim prostorima. Po svojim obilježjima naslanjaju se na graditeljske tradicije susjednih krajeva, hrvatske Posavine, Turopolja, Bilogore i zapadne Slavonije. Priprosti su to prostori izgrađeni u dosluhu sa okolišem, bez laži i patetike i zato često dostojanstveni u svojoj jednostavnosti. Kultura stanovanja seoskog stanovništva, u tim prostorima, rezultat je niza okolnosti što su utjecale na njezino oblikovanje. To je u prvom redu veličina stambenog prostora, broj i raspored prostorija, njihova opremljenost i način gospodarstva.

vitrina

Dakle, kuća, trijem, čardak, najčešći naziv za nju je hiža ili iža, jedinstveno je to mjesto sveukupnosti postojanja obitelji ili šire zajednice. U njoj se odvijaju svi životni  procesi od  blagovanja, rađanja i umiranja.

U  vrijeme  postojanja velikih obiteljskih, zadruga, svako seosko domaćinstvo posjedovalo je velike količine robe, ruha, rubenine od čega se veći dio odnosio na posteljinu kao što su: plahte – pajt’, plahet, plajet, plate; jastučnice – vanjkušice, prezlamice, navlački; prekrivači –  koperte, vilani, ćilimi: blazine – perine, jorgani, šabci, šarenice…

postelja s ćilimom

Sve kućne /radne i svečane/ tekstilije zvane  ruho, roba, ruvo ili  rubenina  pohranjivalo se u ladice, ladline, tj. drvene škrinje, značajne za cijelo panonsko područje. Spremanje ruha i kućnog tekstila u svim se moslavačkim selima do nedavno vršilo na starinski način – tkanjem na horizontalnom tkalačkom stanu zvanom razboj, navez ili tara, koji se također nalazio u družinskoj hiži, a u dugim zimskim mjesecima i sve druge pomoćne naprave za pripremu tkanja kao što su: snovača, vitlo, sukač, kolovret…

Osnovne sirovine za izradu odjeće i ostalog ruha u Moslavini bili su lan i konoplja, a koristila se vunena, svilena i pamučna nit. Način uzgoja sirovine za tkanje i njihova obrada slična je na cijelom panonskom području Hrvatske. Za kućni tekstil i običnu radnu odjeću koristilo se platno od finije lanene niti. Sve poslove oko proizvodnje tekstila obavljale su žene. One su svoja iskustva prenosile s naraštaja na naraštaj, čuvajući stare načine tkanja i vezenja.

U  vrijeme  postojanja velikih obiteljskih, zadruga, svako seosko domaćinstvo  posjedovalo je velike količine robe, ruha, rubenineod čega se veći dio odnosio na posteljinu kao što su: plahte – pajt, plahet, plajet, plate; jastučnice – vanjkušice, prezlamice, navlački; prekrivači –  koperte, vilani, ćilimi: blazine – perine, jorgani, šabci, šarenice…

Množina perja (gušćje, pačje, kokošije), omogućavalo je oblikovanje velikih, metraških jastuka i perina. Brojnost tih predmeta često je određivala i status i bogatstvo pojedinih domaćinstava, a naročito djevojke udavače koja je u muževljevu kuću, pored radnih i svečanih, uporabnih i dekorativnih tekstilija dovozila i svu potrebnu posteljinu. Čin prijevoza mladenkinog ruha, dakako na zaprežnim kolima, bio je neposredno pred vjenčanje, a do Prvog svjetskog rata naravno osim pratnje mladih djevojaka ili snaša, dudaša ili drugih sviraca, te uz  kritičko ogledanje mještana kuda je ruho prolazilo.

postelja

Od predmeta platnenog posoblja, čija uporaba seže u praslavenska vremena, treba istaknuti plahtu. Ona je pačetvorinastog oblika, sastavljena od dviju širina platna (1 širina oko  1 m) i ukrašena ovisno o namijeni. Svečane tekstilije bile su izatkane od lana i služile su za  pokrivanje postelje,  a za svakodnevnu uporabu posteljina je bila od  kudele, a koberi od vrtlajne pređe, sukane na vrlec. Plahte su se koristile u gospodarstvu, bilo da se u njima mlati pšenica ili grah, bilo kao svezani zavežljaj za donošenje božićne slame, ili za donošenje kakvog suhog lišća i trave. Plahte izatkane od konoplje, zvane koberi, služile su i kao prostirke za jelo težacima u polju, ali i za prekrivanje blaga, osobito konja.

Stolnjaci su osim za prekrivanje stola u kući, služili za prekrivanje košare s hranom koja se nosi u polje težacima, ali i na uskrsni blagoslov u crkvu ili na poklon rodilji.

Od izreka često se govorilo: Žene se u crikve pozna po peče, a u melinu po vreče. Za ženu koja je imala mnogo ruva, reklo bi se: Ta je ruvena i kuntena. Dok se za sirotinju govorilo:Te nema ni kruva ni ruva.

Bogato izvezeno i ukrašeno ruho, rubenina, ruvo, za razliku od radnih, neukrašenih, nije se upotrebljavalo u svakodnevnih prigodama, već se koristilo samo u vrijeme velikih  crkvenih  blagdana, svadbenih i drugih obiteljskih svečanosti.

 

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Više vijesti

Copyright © 2024 RSMinfo.hr Sva prava pridržana.