Mi smo Igor Bojanić i Mladen Bojanić, vlasnici Etno sela Stara Lonja. Odrasli smo ovdje i svoje najljepše djetinjstvo proveli smo u ovom lijepom kraju. Naši pradjedovi, bake i mama živjeli su ovdje u Lonji. Život nas je nosio svuda ali smo se uvijek vraćali u Lonju i uživali u prirodi, posavskoj arhitekturi, poljima, šumama, konjima i miru koji ovaj kraj posjeduje. Kako smo i sami ribolovci još od malih nogu upoznali smo Lonjsko polje u svoj njegovoj ljepoti i veličini vodeći naše prijatelje i poznanike da bi i njima predočili ljepote ovoga kraja.
Lonjsko polje je lako voljeti samo trebate doći i osjetiti ga, pomirisati cvijeće u polju, proći posavskim sokacima, okupati se na pješčanim plažama rijeke Save, probuditi se u rosom okupanim jutrima, okusiti miris ribe pečene na rašljama, diviti se konjima u suton i još mnogo toga što se ne može opisati riječima. Lonjsko polje je lijek za dušu urbaniziranog čovjeka koji je odavno zaboravio što znači biti opušten i kako su njegovi davni pretci živjeli. Za sve one koji žele doživjeti nešto drugačije, nešto ljepše, nešto čega će se cijeli život sjećati, nešto zbog čega će se uvijek vraćati ovdje u Lonjsko polje u Etno selo Stara Lonja izbor je vrlo jednostavan.
Etno selo Stara Lonja nalazi se u selu Lonja, u srcu Lonjskog polja. Udaljenost sela je 120 km od Zagreba, a 45 km od Siska. Dio sela u kojem se Stara Lonja nalazi zove se Budžak, i potiče od turske riječi što znači zaseok, zakutak, nešto što je po strani. Etno selo Stara Lonja nalazi se od centra sela i glavne ceste udaljena 500 metara.
Nekada u davna vremena ovdje je tekla rijeka Lonja i bilo je oko tridesetak kuća. Kako su ljudi umirali i odlazili u gradove imanja su propadala i od tadašnjeg broja ostale su samo ove kuće koje su uređene za turizam. Etno selo Stara Lonja sa zapadne strane graniči starim presušenim koritom rijeke Lonje a sa istočne strane putem koji vodi u polje (Poljice) i sa samim poljem. Upravo ta Stara Lonja bila je granica koja je dijelila Slavoniju od Provincijalne Hrvatske. Nekada u davna vremena iz Budžaka je dopirala pjesma, čuo se zvuk klepanja kose, rzanje konja i mukanje krava, zvuci čekića i pila Lonjanaca koji su gradili Budžak kao da će on uvijek biti ovdje.
Na nekim mjestima još samo rupe od starih bunara sjećaju na jedan život koji je počeo, trajao i stao u punom svom zamahu. Lonja je 1900. godine imala 727 stanovnika a najviše ljudi živjelo je u Budžaku. Drvene kuće koje su još preživjele uređene su u svom autohtonom obliku i namještene su starinskim namještajem.
Za više informacija o našoj ponudi posjetite www.etnoselo-staralonja.com.
You must be logged in to post a comment Login