Za Bruxell, glavni grad Belgije, obično kažu da je i glavni grad Europske unije. Tu se nalaze središta dvaju najvažnijih europskih institucija,Europske komisije i Vijeća unije. Vijeće unije čine predsjednici država ili vlada zemalja članica. Ti summiti na najvišem političkom vrhu održavaju se nekoliko puta godišnje. Uglavnom onda kada se Unija nalazi pred na izgled nerješivim problemom.Tada se pozovu najviši politički predstavnici i onda, uz kanonadu teškog oružja, traži se rasplet trenutačnog Gordijskog čvora. Dakle, Vijeće unije sastaje se s vremena na vrijeme.

Drugačije stoje stvari s Europskom komisijom. Tvore je predsjednik i 27 članova od kojih je svatko zadužen za provedbu nekih od europskih politika: zdravstva, poljoprivrede, energetike, carina, monetarne i fiskalne politike, zajedničke sigurnosne politike, ribarstva, proširenja Unije, obrazovanja..Zbog toga je dužnost člana Europske komisije i povjerenika za jednu od europskih politika vrhunac karijere mnogih političara i potvrda njihovih vrijednosti i uvjerljivosti.

Ali, da bi se došlo u mogućnost ravnanja nekom od europskih politike, da bi se sjelo u stolicu europskog povjerenika, valja proći proceduru koja je stroga i ne priznaje parcijalne interese zemalja iz koje kandidat dolazi i vlade koja ga je predložila.

Scenarij odabira kandidata za europskog povjerenika je slijedeći. Zemlje članice i njihove vlade predlažu predsjedniku Europske komisije, trenutačno je to bivši luksemburški premijer Jean-Paul Juncker, jednog ili više kandidata za povjerenika i područje koje bi pokrivao. Od predloženih kandidata predsjednik Juncker sastavlja preliminarnu listi i predstavlja je članovima Europskog parlamenta. I tada nastaje tarapana i pravo rešetanje onih čija su imena na Junckerovoj listi.

Naime, od ove godine Europski parlament, čije sjedište nije u Bruxsellu  nego u Strasbourgu, francuskom gradu na granici s Njemačkom, ima golemi utjecaj na sastavljanje Europske komisije. Nakon  predstavljanja preliminarne liste  europskih povjerenika nadležni odbori euro parlamenta sastaju se u Bruxellu i  ispituju potencijalne kandidate, ocjenjujući njihovu doraslost da kvalitetno i stručno ravnaju  nekom od europskih politika.Kandidati odgovaraju na pitanja članova parlamentarnih odbora i iznose viziju svoga rada u narednih pet godina.Nakon toga odbor ili odbori daju zeleno svjetlo kandidatu ili ga odbacuju zbog neuvjerljivosti, nedovoljnog poznavanja problema s kojima bi se trebao nositi kao povjerenik ili zbog nekog trećeg razloga.Juncker nakon toga može od zemlje čiji kandidat nije prošao zatražiti da istakne novo ime ili da ostane kod prvobitnog bez obzira na odbijenicu odbora. Ali, tada riskira da mu parlament odbije cijelu listu Europske komisije kojoj na kraju daje suglasnost. Prema kalendaru poteza EU, Komisija i povjerenici moraju stupiti na dužnost 1. studenog.

 

Kako je teško proći kroz sito i rešeto ispitivanja u Bruxellu pokazao je slučaj slovenske kandidatkinje Alenke Bratušek. Ljubljana je bivšu premijerku, navodno na sugestiju samoga Junckera, predložila na dužnost potpredsjednice EK zadužene za energetsku politiku Unije. Taj prijedlog nije naišao na opće odobravanje u Sloveniji, ali se Bratušek, kao kandidatkinja našla pred članovima dvaju parlamentarnih odbora. Nakon više od tri sata oštrog ispitivanja o energetici, ali i njenom stavu o komunizmu, samo je 13 europarlamentaraca smatralo da bivša slovenska premijerka može biti popredsjednica EK zadužena za energetiku, Suprotno je mislilo 112 članova odbora.

Slovenija sada mora u Bruxell uputiti ime novog kandidata ili kandidatkinje. Spominju se bivša novinarka i europarlamentarka Tanja Fajon i Violeta Bulc , jedna od članica vlade slovenskog premijera Mira Cerara, te bivši i sadašnji šef slovenske diplomacije Karl Erjavec. Tko god bio, čeka ga isto tako oštro i ozbiljno saslušanje pred europarlamentarcima.

Europski je parlament dao žuti karton Tiboru Nauracsicsu, mađarskom kandidatu za povjerenika za kulturu, obrazovanje i državljanstvo.Njegova kandidatura za to područje je bila neprimjerena, smatrali su europarlamentarci, zbog njegovih rigidnih, desničarskih stavova. Može ostati kandidat za člana EK, ali za neko drugo područje. Na Junckeru je da ga zadrži ili zatraži od Mađarske novog kandidata.

Vjerojatno politički najiskusniji i međunarodno najpoznatiji kandidat za euro povjerenika, Pierre Moscovici, bivši francuski ministar financija te ministar za europske poslove u socijalističkoj  vladi Lionela Jospina dva puta je izlazio pred članove odbora. Mada je Moscovici u dva navrata bio i podpredsjednik Europskog parlamenta, razmatralo se može li uopće biti član EK. Prošao je sa 40 glasova za, 21 protiv i 9 suzdržanih, Za njegov stav o komunizmu nitko ga nije pitao, valjda i zato što u njegovoj biografiji stoji da je do 1986. godine bio član Rvolucionarne komunističke lige, minorne političke grupacije koja nije imala utjecaja na francuskoj političkoj sceni, a nakon toga se priključio socijalistima.

Na glasovanju o tome može li biti povjerenik za ekonomiju i monetarne poslove dobio je većinu od 44 glasa članova nadležnog parlamentarnog odbora.

Od svih 27 ispitanih kandidata za euro povjerenike najviše ocjene dobio je hrvatski kandidat Neven Mimica. On će u novom sazivu EK voditi poslove međunarodne suradnje i razvoja. Jednoglasna je ocjena euro parlamentaraca da je Mimice pokazao zavidnu stručnost i duboko poznavanje međunarodnih odnosa EU sa ostatkom svijeta.

Procedura izbora za članove Europske komisije i povjerenike možda se čini složenom i strogom. Ali, s povećanim utjecajem Euro parlamenta, ta procedura jamči odabir najboljih u nedvojbeno demokratskom ozračju.

 

Briselsko sito i rešeto
0.00(0 glasova)
Komentara(0)